Tko sam ja?

Nimalo sažeta biografija osobe koja stoji u kutu Sovinog kutka 🙂

Rođena sam u Osijeku many moons ago. Dane najranijeg djetinjstva provela sam u gradiću imena Županja, da bi kraj djetinjstva i prvih deset godina odraslosti dočekala u Zagrebu. One najljepše uspomene posljednjih jedanaest godina pišem u predivnom mjestu koje zovem domom – Samoboru.

Osnovna i srednja škola protekle su obojane sportom, a fakultet me odveo u sasvim drugom smjeru. Kao vrlo bivša odbojkašica i diplomirana ekonomistica, radni vijek započela sam u banci. Taj je dio mog života potrajao osam godina te je, prije skoro četiri godine, završio.

Ne žalim, jer životna deviza mi je Sve se događa s razlogom.

Sada, četiri godine kasnije, znam točno koji je to razlog bio. Trebala sam biti sretna.

Istinska sreća krije se u predanoj partnerskoj vezi, zdravoj obitelji, iskrenim prijateljstvima i poslu kojeg voliš. Danas sam istinski sretna.

Čitala sam i prije nego sam naučila čitati. Još kao dvogodišnja djevojčica željno sam upijala sve priče koje su mi mama i baka čitale, učila ih napamet pa ih kasnije “čitala” mlađem bratu. Pokušale su me prevariti, te mudre žene, pa bi s vremena na vrijeme namjerno krivo pročitale koju riječ ili rečenicu u priči, a ja bi ih iznervirano ispravljala.

U ranim školskim danima, zavlačila bih se sa sestričnom u bakinu spavaću sobu gdje je bila polica s knjigama i tamo bismo satima prekapale po starim knjigama birajući što ćemo čitati. Miris starog papira, Zagorkine knjige i serijal romana o Tarzanu prve su prave uspomene o knjigama koje imam.

S osam godina sam se zaljubila. U njih pet: Juliana, Dicka, George, Anne i Timothyja. Serijal Pet prijatelja britanske autorice Enid Blyton moja je prva prava knjiška ljubav. Knjige su izlazile u etapama po tri komada i sjećam se kako bih jedva čekala slijedeći paket Svijeta knjige u kojemu stižu tri nove pustolovine mojih najdražih junaka.

U Zagreb smo doselili kada sam imala devet godina. Nova škola, novi prijatelji, nove prilike i velika knjižnica u kvartu. Oh, kako sam obožavala tu knjižnicu. U tim osnovnoškolskim godinama ljubav prema knjigama se produbila, a pojavila se i jedna nova – ona prema pisanju. U četvrtom razredu u Radosti objavljena je jedna pjesmica, u petom razredu sastavak iz školske zadaće u školskim novinama, zatim Modra lasta

U sedmom razredu napisala sam svoj prvi roman. Rukom. Točnije olovkom u bilježnicu. Nažalost, taj je literarni uradak, skupa s dvoznamenkastim brojem mojih od korica do korica ispisanih dnevnika, nestao pod čizmom vremena i nesretnih okolnosti.

Do kraja osnovne škole imala sam opasnu vezu s knjigama Stephena Kinga. Usudim se reći da je bila ovisnička.

Pred kraj osnovne škole krenula je sportska etapa mog života, koja je nakratko primirila moje čitalačke apetite. Srednja škola i fakultet donijeli su nove obaveze u moj život, no onih pola sata čitanja prije spavanja nitko mi nije mogao uzeti.

Malo po malo, krenula sam u vrtlog odraslog života. Posao, brak, obitelj – sve po pe esu. Knjige su bile tu: na noćnom ormariću, na stoliću u dnevnoj sobi, u torbi – uvijek pri ruci.

Sudbonosni preokret dogodio se prije četiri godine. Napustila sam radno aktivnu populaciju. Dani su bili dugi, a knjižnica predobro opremljena da bi bila zanemarena. Počela sam mahnito čitati, vukući po devet knjiga svaki mjesec iz knjižnice. Sve su bile pročitane daleko prije roka za povrat. Jednoga dana javila se ideja za pisanjem osvrta i tog 10.05.2016. godine pokrenuta je Facebook stranica Sovin kutak. Ostalo je povijest 🙂

U međuvremenu su se tu ušuljali i neki natječaji za kratku priču, jedan dovršeni i dva započeta romana i pregršt knjižnih druženja, novih poznanstava, prijateljstava i poslovnih suradnji. Knjige čitam kao i prije, priče pišem kao i prije, ali pojavili su se se i neki novi momenti koji moj život okreću u novom smjeru – onome koji mi je suđen i prema kojemu me je život godinama navigirao suptilnim znakovima, ali ja ga nisam slušala. Ne možete pobijediti u borbi sa sudbinom, jer sve se događa s razlogom 🙂

Nadam se da ćemo se još dugo družiti u ovom malom kutku svemira i voljeti knjige onako kako one to zaslužuju ❤

Sve vas grli vaša Sova – Andrea

 

20190107_143027-1-01

P.S. Da, police su mi iskrivljene pod težinom knjiga – radim na tome 😉