Mirjana Mrkela – Bob, bobić, mahuna

izdavač: Iris Illyrica

Prije dvije i pol godine prvi put sam pročitala ovu slikovnicu i napisala kratki osvrt na nju 21. studenog 2017. godine. Od tog dana pročitana je valjda nekoliko desetaka puta, ali moram priznati da ju nisam pročitala ja. Nekim neobičnim spletom okolnosti, Bob, bobić, mahuna postala je “njihova” knjiga – moje kćerke i moje majke. Nitko drugi ju ne smije čitati, samo njih dvije kada su skupa. Poštujem to. I zahvaljujem ovako javno mojoj maloj sovici što mi je posudila knjigu kako bih napravila novu fotografiju. Usput sam dobila i čitavu priču o tome koja joj je slika najdraža, koja joj je priča najdraža i ponavljanje već dobro poznatog pravila – to čitaju samo baka i ona 🙂

U nastavku vam donosim neizmijenjeni osvrt na prekrasnu slikovnicu, kako je prvotno i objavljen na Facebook stranici Sovin kutak, te davne, davne jeseni.

***

“Ne morate zavoljeti bob, ali znajte: U Dalmaciji, gdje ja živim, a i u okolnim krajevima, bob je od davnina bio važna namirnica. Zašto više nije, sami odgovorite! Učinimo što možemo kako bismo ispravili tu nepravdu! Ja sam napisala priče, a vi nastavite dalje! Kušajte bob, kuhajte ga i uzgajajte! Ili makar uživajte u ovim pričama!”

Ovim riječima autorica započinje Bob, bobić i mahunu – posebnu, autohtonu, nevjerojatno zabavnu i nadasve poučnu slikovnicu. Dvadeset predivnih bajki kroz koje upoznajemo ne samo bob, nego i ostale mahunarke, ali i fine kolačiće imena bobići, upoznat će nas sa davno zaboravljenom mahunarkom, njezinim životom, uvjetima u kojima uspjeva i svim finim načinima na koje ju možemo spremiti. Ukrašena prekrasnim ilustracijama Branke Hollingsworth Nara, zagarantirano će privući pažnju vaših mališana.

Svi jako dobro znamo, što na svojem iskustvu, što na iskustvu naše djece, da mahunarke nisu baš omiljena hrana u dječjoj dobi. Svi smo nekako od malih nogu, iz nepoznatih razloga, razvili odbojnost prema svim vrstama spomenute grupe namirnica – grah, grašak, mahune, bob, leća…svatko se strese na spomen barem jedne od ovih divota. I ja sam bila jedna od njih kada sam bila dijete, no kao odrasla počela sam cijeniti njihovu kvalitetu i korist kroz mnoštvo načina na koje se mogu pripremiti. Grah se ne mora jesti samo kao varivo – gravče na tavče jedan je od mojih omiljenih načina pripreme graha, a tu je još i grah salata, namaz od graha pa i burgeri od graha. Mogućnosti su nebrojene! A nemojte samo da krenem s graškom…

Znate li da osim variva od boba, isti možete jesti i kao namaz, a jestivo je i njegovo mlado lišće? Pregršt korisnih činjenica i savjeta o bobu pronaći ćete u ovoj prekrasnoj slikovnici. Autorica nam je pružila jedan novi, zabavan način, kako odrasle podsjetiti na iznimno zdrave, ali nepravedno zanemarivane mahunarke, a djeci približiti jednu od tradicionalno omraženih namirnica u njihovim jelovnicima i nekako si mislim da bi ovakvo nešto trebalo napraviti za skoro sve vrste povrća, ali i poneku voćku 😀

Priznajem, puno sam toga naučila iz ove slikovnice. Kao dijete istočnih ravnica, nisam se u djetinjstvu susretala s bobom, ali svakako to planiram promijeniti upravo zbog ove knjige.

Isto preporučujem i vama, jer iako možda imate čvrst i nesalomljiv stav prema grozomornim mahunarkama, priče iz ove knjige svakako će vama i vašim mališanima biti zanimljive, neovisno o njihovoj edukativnoj funkciji.

Obavezno osigurajte primjerak ove jedinstvene slikovnice, a ja se sada ispričavam jer idem testirati učinkovitost Bob, bobić i mahuna na četrdesetogodišnjem djetetu koje od vrtićkih dana ima neizlječivu averziju prema grašku….ako ne uspije, apeliram na dragu Mirjanu Mrkelu da upravo grašak uzme u obzir kao slijedeću namirnicu na jelovniku svojih prehrambeno-edukativno-jedinstvenih slikovnica 🙂

IMG_20200430_085943-01

P. S. Četrdesetogodišnje dijete u međuvremenu je postalo četrdesettrogodišnje dijete, a pomaka nema ni u tragovima 🙂 Zato ova prava djeca nemaju apsolutno nikakav problem s mahunarkama 😉

 

Zoran Maljković, Marko Jovanovac – Zašto ne volim proljeće

izdavač: Mozaik knjiga

Osobno ne poznajem nijednu osobu koja ne voli proljeće. Doduše, na mojoj listi uvjerljivo prvo mjesto drži jesen, ali proljeće je odmah iza. Iako ga rijetko i vrlo kratko viđamo posljednjih godina, proljeće ima ono nešto, onu notu novih početaka, buđenja prirode nakon zimskog sna.

No, vjerovali ili ne, postoje i oni koji proljeće ne vole. Upravo jedan od njih je i glavni lik ove predivno ilustrirane priče za djecu. Konkretno, on vidi samo jednu pozitivnu stranu proljeća, a ona ima veze s jednom Anicom… no, da ne otkrivam previše, ako zavirite u ovu priču, saznat ćete što on to toliko proljeću zamjera.

Mi odrasli dobro znamo da se mišljenja lako mogu promijeniti, samo ako im damo dovoljno argumenata. Naš dječačić iz proljetne priče, također će shvatiti kako proljeće zapravo ima puno lijepih strana, a tome će doprinijeti jedan umirovljeni učitelj, meke cicamace, jedan veseli izlet i nagluha, slabovidna prabaka. Kako točno, prepuštam vama i vašim najmlađima da saznate.

Knjiga namijenjena čitavoj obitelji, koja je – kako kaže na poleđini – idealna za čitanje uz roditelje ili djedove i bake, potiče djecu na usvajanje pozitivnih stavova i uočavanja pozitivnog čak i u najgorim situacijama – nešto što bi i nas odrasle trebalo podsjetiti s vremena na vrijeme.

20190705_093124-1-01

Jadranka Klepac – Miris knjige

izdavač: Naklada Ljevak

Dana je školarka čiji je život sve samo ne zanimljiv. Ima roditelje koji se ne svađaju, škola je monotona, a i na ljubavnom planu nema neke akcije. Zato je primorana posegnuti za svojom maštom, kako bi malo prodrmala sumorne jesenske dane. Kao strastvena ljubiteljica knjiga, učini joj se sasvim prirodnim napisati knjigu u kojoj će njezin život biti prepun uzbuđenja. Tek neznatno mijenjajući imena ljudi iz stvarnog života u svom fiktivnom, Dana će isplesti fantastičnu priču o djevojčici Ani i knjižničaru Merlinu koji su dio male skupine ljudi s posebnim moćima – oni, naime, mogu knjigu prepoznati po mirisu. Kada krenu u avanturu kako bi pronašli tajanstvenu Plavu knjigu, nailazit će na razne prepreke i morati savladati zlikovce koji im staju na put.

Istovremeno s pisanjem izmaštanog života, Danin stvarni život doživjet će nagli zaokret kada od bakine prijateljice na poklon dobije rijetku i staru knjigu Ivane Brlić Mažuranić. Nakon što je knjigu odnijela na procjenu u antikvarijat, knjizi se gubi svaki trag pa će Dana, uz pomoć prijatelja Davora i knjižničara Baltazara, morati doznati mračne planove zlog trgovca, kako bi vratila dragocjenu knjigu.

Avantura koju će sa žarom čitati svi mali zaljubljenici u knjigu (pogotovo oni slični meni, koji vole nosiće zagnjuriti u knjigu i duboko udahnuti), prvi je dio tinejdžerske trilogije o mladoj Dani, koju slijede naslovi Kora od jabuke i Spomenar. S akcijske strane dostojna Kokovih avantura iz mog djetinjstva, priča o djevojčici Dani predivan je odmor od sumorne lektire ili ljetno štivo vašeg školarca tijekom školskih praznika.

20190529_101802-1-01

Tatjana Barat – Priče o neustrašivim hrvatskim ženama

izdavač: Iris Illyrica

Znate li da je Klaićevu bolnicu osnovala žena? Znate li tko stoji iza megapopularne Vegete? Znate li koja je žena bila dio tima koji je osmislio nezamjenjivi Sumamed? Znate li po kome je hrvatsko natjecanje za Eurosong dobilo ime? Znate li po kojoj je Hrvatici dobilo ime svjetsko natjecanje opernih pjevača? Odgovore na ova, ali još puno pitanja dobit ćete u ovoj prekrasnoj knjizi.

Prije otprilike dvije godine, književnu scenu zahvatila je groznica zvana Priče za mlade buntovnice. Autorice koje su se dosjetile koncepta napravile su revoluciju u književnosti za djecu i od izlaska prve zbirke priča interes ne jenjava. Bilo je logično pretpostaviti da će uslijediti i nastavak, ali i more spin-offova pa tako danas imamo već dva nastavka zbirki priča o odvažnim momcima, postoji knjiga i o djeci koja mijenjaju svijet, a neke države već imaju svoju inačicu knjige – uključujući Hrvatsku. I neka ih. Neka svake od tih knjiga i neka ih bude još stotine. Francesca Cavallo i Elena Favilli pokrenule su dobrodošao trend i svatko tko se dosjetio uskočiti u vlak, dobro je napravio.

Naša Tatjana zaslužna je za hrvatsku inačicu predloška. Otkako je knjiga najavljena, mogli su se čuti komentari kako je riječ o plagijatu, kako će sada biti hrpa kopija originalne ideje. Svjesni smo da će zlobnih komentara uvijek biti, ali treba biti svjestan još jedne vrlo bitne stvari – Priče o neustrašivim ženama je original, nema takve na svijetu. Knjiga iznikla iz uma divne mlade žene, koja je u hypeu koji se stvorio oko prvotnih knjiga talijanskih autorica, prepoznala potrebu za domaćom inačicom. Osobno smatram da je napravila nešto veliko.

Čim otvorite knjigu, pred vama će se naći popis svih žena zastupljenih u knjizi. Njih pedeset. Instiktivno, prvo što sam napravila bilo je da sam pročitala sva imena i testirala svoje poznavanje tematike. Rezultat: od pedeset žena, za deset sam točno znala tko su i čime se bave, za šest sam čula , ali ne bih znala reći po čemu su poznate, a za ostale trideset i četiri nisam nikada čula. Trideset i četiri velike Hrvatice, a ja – obrazovana žena, koja se u dobre dane smatra pametnom – nisam nikada čula za njih. Sramotno. No, kako bih i saznala kada nas u školi tome nisu učili. Niti se one igdje spominju. Znam, recimo, muškarca koji je bio dio “tima Sumamed”, ali za ženu nisam čula. Znam tko su bili Nikola Šubić Zrinski i Fran Krsto Frankopan, ali nisam znala tko su bile Ana Katarina Zrinski i Jelena Zrinski i po čemu su toliko važne. Znam da mi je ulica dobila ime po kraljici Jeleni, ali nisam imala pojma tko je ona i što je učinila za Hrvatsku. Mislim da je sada jasno zašto sam rekla da je Tatjana napravila nešto veliko. Nešto prijeko potrebno našoj djeci, ali i nama. Nadam se da ćemo uskoro čitati i o hrvatskim muškarcima – možda onima manje poznatima, ali svejedno važnima.

Ne znam usudim li se priznati da mi je čitanje nekih priča potjeralo suze na oči. Čitajući te kratke, ali jezgrovite priče, shvatila sam koliko su te žene bile hrabre, kolike su planine pomaknule, s kolikim se vjetrenjačama borile, da bi mi danas živjele kako živimo. Saznanje da čitam o junakinjama koje su mijenjale položaj žena u Hrvatskoj, a do danas im nisam znala ni ime, strašno me rastužila. Zato iz svoje osobne perspektive od srca zahvaljujem Tatjani za Sizifov posao koji je odradila s ovom knjigom, jer jedan je život sigurno promijenila.

Znanstvenice, političarke, umjetnice, novinarke, sportašice, učiteljice – njih pedeset očarat će vas svojim životnim pričama. A za naše male neustrašive djevojčice i dječake, na kraju svake priče nalaze se po tri pitanja da malo potaknu moždane vijugice i pobrinu se da se pročitano ne zaboravi.

Priče o neustrašivim hrvatskim ženama zaslužuju biti čitane u svakom domu, zaslužuju biti u lektiri, zaslužuju svoj nastavak, dva, tri, zaslužuju mušku inačicu, dvije, tri, zaslužuju da se o njima piše, govori, zaslužuju da budu najprodavanija, najposuđivanija, najčitanija knjiga ove godine.

Tatjana, Alis, Ivana, svih sedamnaest ilustratorica koje su napravile predivne crteže da poprate priče, sponzori, svi koji su zaslužni da ova knjiga dođe do čitatelja – hvala vam. I neka ovo bude samo početak ❤

20190529_101835-1-01

Ružica Brečić, Jelena Filipović – Priručnik za male ekonomiste (financijska pismenost za djecu)

izdavač: Naklada Ljevak

Posljednjih godina čini se kako nam je novac postao središte svijeta. Novac pokreće svijet, a svijet se okreće oko novca. Plaća, režije, hrana, odjeća, obuća, automobil, rate kredita, otplata kreditnih kartica – svaki dan novac je u središtu pozornosti. Stoga ne čudi kako današnja djeca od najranije dobi i sama počinju razmišljati o novcu.

U vrijeme kada su naši roditelji bili djeca, savršen poklon bili su slatkiši – koji su tada bili rijetkost.

Kada smo mi bili djeca, savršen poklon bila bi igračka – nije ih tada bilo puno.

Današnjoj djeci, kada su u pitanju pokloni, nema boljeg od šuškave novčanice – pogađate, danas je rijetkost.

Imam osjećaj da se ljudi danas muče doći do novca više nego prije, a opet nekako kao da trošimo više no ikada. Naizgled jedno poništava drugo, no samo dok u jednadžbu ne ubacimo pošast kreditiranja potrošnje. Nema osobe danas koja ne posjeduje barem jednu kreditnu karticu ili nije kupila nešto na kredit – od mobitela pa sve do stana. Djeca odrastaju u izobilju dostupnih proizvoda, ali žive na dug slušajući onu groznu rečenicu “nemamo sada novca za to”.

Vremena se mijenjaju i, koliko god mi bili skloni okretanju očima na roditelje koji djeci kupuju svaku sitnicu i na djecu koja prilikom svakog posjeta trgovini nešto traže, smatrajući kako su razmaženi, danas je tako. Ruku na srce, ne bismo ni mi bili puno drugačiji da su nam na svakom koraku pod nos gurali nešto šareno, fino, slatko, nešto što pjeva, skače, šalje poljupce… nismo dobivali puno stvari jednostavo jer ih nije bilo. Kao roditelju, često mi je jako teško objasniti djeci zašto im to što su upravo ugledali zaista nije potrebno, kako kod kuće imaju hrpu stvari koje ne koriste i da je to jednostavno previše novca za pet minuta zabave. Maloj djeci teško je objasniti vrijednost i važnost novca. No, tome su vješto doskočile autorice ovog priručnika.

Priručnik za male ekonomiste, sistematična je knjižica, koja na djeci razumljiv način govori o radu i vrijednosti rada, načinima na koje djeca mogu “zaraditi” novac, objašnjava što je to novac, povijest novca, upoznaje djecu s novčanicama i kovanicama naše domaće valute, kao i s nekim od najrasprostranjenijih svjetskih valuta, upoznaje ih s virtualnim inačicama novca poput debitnih i kreditnih kartica. Namjenjen djeci osnovnoškolskog uzrasta, mališane uči o potrošnji, pametnoj raspodjeli novca, reklamama, štednji i svim informacijama koje bi im mogle biti korisne, kao i o poduzetništvu kao izvoru zarade te osiguranju. Na samom kraju autorice su pripremile i mali test znanja, nekoliko zadataka te rječnik važnih pojmova.

Ako i vaša djeca stalno istresaju svoje novčiće iz kasice, broje ih i računaju što si za trenutni iznos mogu kupiti, ili za svaki obavljeni poslić u kući pitaju “koliko sam zaradio/la?”, ako po trgovini hodaju gledajući u pod u nadi kako će pronaći neki zalutali novčić, ili im se oči zacakle kada bake i djedovi za rođendane i blagdane umjesto velikog šarenog poklona izvuku kovertu – onda je krajnje vrijeme da im nabavite ovaj priručnik. A, s obzirom da sam i ja puno stvari saznala iz njega, neće škoditi ni roditeljima da ga pročitaju 😉

20190516_152144-1-01

Marija Jurić Zagorka

napisao: Tomislav Zagoda (prema knjizi Zagorka, kroničar starog Zagreba, autora Borivoja Đorđevića )

ilustrirao: Dario Kukić

izdavač: Opus Gradna

Svi smo za nju čuli. Neki su čitali njezine knjige. Većinom se slažemo da je bila nezamjenjiva figura u hrvatskoj književnosti. No, koliko zapravo znamo o njoj?

Koliko me pamćenje služi, nismo se previše bavili Zagorkom u školskim danima. Je li se nešto promijenilo otkako sam ja išla u školu, sumnjam. Najpoznatija hrvatska književnica, uz Ivanu Brlić Mažuranić nepravedno je zapostavljena. No, posljednjih godina Zagorka se vraća u vidokrug hrvatske čitalačke scene. Ponovno ju otkrivamo, ponovno ju izdajemo, ponovno ju čitamo. Zagorka je ponovno in. No, koliko smo zapravo svjesni njezine važnosti u hrvatskoj povijesti?

Na pristupačan, edukativan način, vrijedna ekipa Opus Gradne odlučila je približiti Zagorkin život onim najmlađima. Uz predivne ilustracije Daria Kukića, mlade čitateljice i čitatelji saznati će mnoge zanimljivosti iz Zagorkine biografije, koje su vjerojatno nepoznanica i njihovim roditeljima.

Kao, primjerice, da je Zagorka bila prva hrvatska novinarka, u vrijeme kada je za ženu jedino dolično bilo da brine o kući i djeci. Imala je vrlo moderne stavove za ono vrijeme, borila se za prava potlačenih skupina, protivila se germanizaciji i mađarizaciji Hrvatske, a sve to dok je “uživala” neprestana podmetanja i šikaniranje od strane muških “kolega”.

Osim što je bila prva hrvatska novinarka, usudila bih se reći i da je bila prva hrvatska feministkinja, ne dozvoljavajući da ju smatraju manje vrijednom zbog toga što je žena i aktivno se boreći da se stav društva po pitanju žena promijeni. Jedina osoba koja joj je bila bezrezervna potpora bio je biskup Josip Juraj Strossmayer, koji je u njoj prepoznao talent i poticao ju da svoj talent pretoči u riječi. Zahvaljujući njemu i tvrdoglavom karakteru majušne novinarke, danas možemo uživati u možda prvim primjercima žanra povijesnih ljubića, ako ne u svijetu, onda zasigurno na našim prostorima.

Sama protiv svijeta, uspjela je doživjeti duboku starost i svoj život okončala je mirno, u snu, u svom stanu na zagrebačkom Dolcu.

20190516_151944-1-01

Toliko meni nepoznatih činjenica, toliko hrabrosti i ustrajnosti koja se krila u jednoj sićušnoj ženi, sve to obuhvaćeno je na nekoliko desetaka stranica ove predivne knjižice. Priča o jednoj od najutjecajnijih književnica hrvatske povijesti, koja je postala cijenjena tek dugo nakon svoje smrti, bit će pravo otkrivenje, poslastica za vas i vaše male čitače.

Nedavno sam komentirala na statusu jedne prijateljice kako ne volim kada se oko nečega stvori hype, posebno ako to nešto nije od životne važnosti (tema je bila posljednja sezona Igre prijestolja, ako baš morate znati 🙂 ), no sada ću sama sebi skočiti u usta (ili tipkovnicu) i reći kako mi se sviđa hype koji se posljednjih nekoliko godina digao oko literature za djecu koja obrađuje priče o velikim osobama iz povijesti, ali i sadašnjosti. Počelo je Pričama o mladim buntovnicama, a do danas se proširilo na nebrojene inačice te fenomenalne ideje pa tako sada imamo u pripremi i Dječake koji se usude biti drugačiji, ali i “hrvatske buntovnice” – Priče o neustrašivim hrvatskim ženama. Činjenica je da nam nedostaje knjiga o velikim umovima hrvatske pa i svjetske povijesti prilagođenih djeci i sretna sam da se taj trend mijenja. Bilo bi fenomenalno kada bi Zagorka bila samo prva u nizu slikovnica o životima hrvatskih veličina iz književnosti, znanosti, sporta – i to obaju spolova.

Svaka čast na ideji i izvedbi, Opus Gradna, i nadam se da je ovo samo početak jednog divnog serijala.

20190516_110927-1-01

Jessica Townsend – Nikadgrad: kušnje Morrigan Crow

prevela: Kristina Živković

izdavač: Znanje

Slaba sam na knjige za djecu, nikada se toga nisam sramila. Od Ivy Pocket, preko Toma Gatesa, doktora Proktora, pa sve do Morrigan Crow. Puno sam puta spominjala kako knjige za djecu odišu nekom posebnom magijom, pružaju posebnu vrstu utjehe. Ne znam, možda je tako samo meni jer me vraćaju u neke bezbrižnije dane…

Morrigan Crow jedna je od Ukletih – uklete djece koja su rođena na Staru večer i kojima je suđeno umrijeti na jedanaesti rođendan. “Blagoslovljena” obitelji kojoj baš i nije pretjerano stalo do nje – ocem političarem i maćehom… pa, maćehom – Morrigan će se u posljednjim trenucima svog života osjećati posebno usamljeno. Naročito kada shvati da je svih jedanaest godina života provela ispričavajući se za stvari koje nije učinila, ali su pripisane njezinom prokletstvu.

U večer njezinog jedanaestog rođendana, kada je obitelj Crow već odlučila o svim detaljima Morriganinog ispraćaja, u kuću dolaze nepozvani gosti. Jedan je Jupiter Sjever, koji je Morrigan došao spasiti od drugih nepozvanih gostiju – Hajke dima i sjene, smrti koja je došla po ukletu djevojčicu.

U sceni dostojnoj akcijskog SF filma, Jupiter će svojim neobičnim prijevoznim sredstvom odvesti Morrigan u Nikadgrad – čarobno mjesto prepuno neobičnih ljudi i bića. Tamo će, kao njegova štićenica, pristupiti kušnjama, koje će ju, ukoliko ih sve savlada, učiniti članicom tajnovitog Čudestnog društva, a Hajka dima i sjene više ju neće moći pronaći.

Kušnje kojima pristupa postaju sve teže, Jupiter je vrlo neodređen u svojim savjetima i uputama, često izbiva i u svemu tome Morrigan se boji da će ipak biti primorana vratiti se u Šakalovac i predati se svojoj sudbini. No, kako bude prolazila kušnju za kušnjom, Morrigan će otkrivati tajne tog neobičnog mjesta, kao i svoje mjesto u njemu. A pokoja tajna otkrit će se i o misterioznom Jupiteru Sjeveru.

Magija, avantura, srceparajuća obiteljska priča i čarobno mjesto u koje se izopćeno dijete najednom savršeno uklapa – jasno je zašto od izlaska Nikadgrada slušamo o usporedbama sa serijalom o Harryju Potteru. Iako se naizgled mogu povezati, opet su potpuno različite. U današnje vrijeme skloniji smo tražiti tko je koga iskopirao, nego jednostavno uživati u mašti mladih autora. Nikadgrad je jedna predivna priča, prepuna mističnih bića, čarobnih moći, pripovijeda nam o putu koji ukleta djevojčica mora prijeći kako bi pronašla sebe i svoje mjesto u svijetu. Priča o odrastanju, o stjecanju samopouzdanja u svijetu koji nas svakodnevno čini sve nesigurnijima u sebe, počevši od malih nogu, svakako je zaslužila da o njoj govorimo, da ju čitamo i da u njoj uživamo.

Toplina kojom odiše ova knjiga seže puno dalje od predivne naslovnice. Morrigan će osvojiti vaša srca od prve stranice i biti ćete hrabro uz nju kroz sve njezine kušnje. A ona će vas za sve to bogato nagraditi – naastavkom avanture, koji očekujemo na policama knjižara na jesen. Jedva čekam!

20190428_121158-1-01

Nikolina Topić, Carmen Calvo del Valle – Dnevnik mog djetinjstva

ilustrirala: Željka Mezić

izdavač: Mozaik knjiga

Prvi dani roditeljstva zbunjujući su. Odjednom je tu ta mala štruca koja samo plače, spava, jede i kaka. Kako da znamo što učiniti s njom?

Stoljećima su se žene u brizi za djecu oslanjale na intuiciju i iskustvo starijih žena. No, pokazalo se da to nije dovoljno. Vremena se mijenjaju pa tako i briga o djetetu postaje kompleksnija.

Kada krenuti s dohranom? Kako se boriti protiv dojenačkih grčeva? Što ako dijete nema stolicu? Što ako ima stolicu, ali je ona u duginim bojama? Što ako dijete bljucne i to je fluorescentno? Ovo zadnje sam doživjela sa svojim djetetom… ne preporučam.

Dolaskom prinove u obitelj, pitanja je mnogostruko više nego odgovora. A onda krenu i pitanja pedijatara na učestalim sistematskim pregledima. Nikakvo čudo da novopečeni roditelji izgube nit.

Zato su se drage dame Nikolina i Carmen pobrinule da osiguraju tu nit mladim roditeljima u obliku sveobuhvatnog dnevnika djetinjstva. Za svaki dan predviđene su rubrike u kojima možete voditi evidenciju svega što je dijete pojelo i popilo, koliko je spavalo, koliko puta je išlo na tutu, a osiguran je prostor i za bilješke roditelja, kao i ostale bilješke. Na samom kraju nalaze se korisni savjeti za odgoj djeteta, prijedlozi za edukativne, razvojne igre, kao i pjesmice, te smjernice za zdravu prehranu djeteta i zdravstveni savjeti.

20190421_104932-01

Koristan suputnik za prve godine djetetovog života, predivan poklon nekome tko očekuje prinovu, ukrašen prekrasnim ilustracijama, Dnevnik mog djetinjstva biti će vrijedan dodatak svim onim knjigama i časopisima o djeci koje znam da gomilate od prvog dana trudnoće 😉

20190417_180739-1-01

Selwyn E. Phipps – Društvo čarobnih jednoroga

ilustrirali: Harry i Zanna Goldhawk, uz dodatne ilustracije Helen Dardik

prevela: Patricija Horvat

izdavač: Profil

 

Ako ste imalo poput mene, odrasli ste okruženi knjigama, gledajući majku kako guta knjige, zavlačeći se u sve moguće sobičke koji su imali barem jednu policu s knjigama.

Ako ste imalo poput mene, svakodnevno ste maštali o vlastitoj knjižnici koju ćete imati kada odrastete, prepunu starih knjiga sa svojim specifičnim mirisom, ali i onih novih, gotovo još uvijek toplih od tiskarskog stroja.

Ako ste imalo poput mene, ostavili ste savršen vid na stranicama knjiga, čitajući i na najslabijem svjetlu, prije navršene desete godine života.

Knjige nam od malih nogu otvaraju vidike u neke nove svjetove, bude našu maštu, razvijaju naš intelekt, čine nas doživotnim slugama tom papirnatom, savršenom gospodaru.

 

20190305_101941-1-01

Postoje knjige koje su zaslužnije za to malo više od ostalih. Pamtim nekoliko nasslova koji su od mene učinili beznadnog zaljubljenika u knjige. Svaka generacija ima svoje – dok smo se mi, posljednji Titovi pioniri, veselili svakoj novoj pustolovini slavne petorke Enyd Blyton, oni nešto mlađi svoja su srca ostavljali u Hogwartsu i štedjeli prve plaće za posjet Londonu. Današnje djevojčice možda će također štedjeti svoje prve plaće za posjet Londonu, ali ne zbog Hogwartsa, nego zbog posjeta sjedištu Društva čarobnih jednoroga.

Sve nas kroz generacije veže ona ista nit, unatoč činjenici da smo odrasli, a to je nostalgija – nevinost djetinjstva, svetost uspomena na dane kada smo bezbrižno mogli zaroniti u svoj svijet mašte, dok se stvarni svijet, svijet odraslih, neometano odvijao oko nas. Bili smo u svom balončiću sreće. Taj osjećaj ništa ne može nadomjestiti i provest ćemo ostatak svog odraslog života hvatajući se za slamke te nostalgije – i to je sasvim u redu.

Društvo čarobnih jednoroga knjiga je koja me navela da ponovno razmišljam o toj nostalgiji djetinjstva. Da zamišljam svoju kćer kako provodi sate nad njom, kako proučava svaku od sedam vrsta čarobnih jednoroga, sve prekrasne činjenice koje je izmaštao Selwyn E. Phipps. Možda će im i povjerovati. Možda će, umjesto da se budi noću u strahu od grmljavine, znatiželjno promatrati u nadi da uoči kojeg Olujnog goniča. Možda će, umjesto da se boji mraka kao većina djece, prigrliti tamu u nadi da će susresti Sjenovitog noćnika. Možda će znatiželjno zavirivati iza stabala prilikom izleta u prirodu, u potrazi za neobičnim otiscima Šumskih cvjetova ili Gorskih dragulja. Ako bude tako, tražit ću ih s njom, jer upravo zbog ovakvih knjiga djeca imaju priliku biti djeca, unatoč užurbanom svijetu koji ih tjera na prebrzo odrastanje.

20190305_102014-1-01

Gdje žive jednorozi, kako komuniciraju, kada ih možemo sresti, čime se hrane, tko je naš jednorog zaštitnik i što je to čime se zapravo bavi Društvo čarobnih jednoroga, u ovoj prekrasno ilustriranoj knjizi objasnio nam je 101. predsjednik Društva, Selwyn E. Phipps.

Društvo čarobnih jednoroga odvest će vas i vašu djecu u nezaboravan svijet mašte, boja i čarobnih bića, koja, ako je vjerovati autoru, zaista postoje, samo ih treba znati pronaći i, što je najvažnije – vjerovati.

 

20190305_102102-1-01

Liz Pichon _ Tom Gates: Ekstra slasne poslastice (ili ne) + Totalno zabavan školski dnevnik

prevela: Petra Matić

izdavač: Školska knjiga

 

Kada je riječ o serijalima od puno nastavaka, teško je napisati nešto što već nije napisano. To jednako vrijedi i za recenziju, ali i za samu knjigu. Liz Pichon to je uspjelo, a meni – recite mi na kraju recenzije 🙂

U najnovijoj avanturi, Toma i ekipu zadesilo je nešto o čemu smo svi potajno sanjali kad smo bili djeca – snježni dan! Dan kada je zbog snijega škola zatvorena. Meni se to dogodilo jednom u životu, u srednjoj školi. Ah, kakav divan osjećaj 🙂

No, Tomu i njegovoj obitelji snježni dan nije baš bio toliko super. Na vrata im je banuo stric Kevin sa svojom obitelji. Pozvali su se u goste jer se njima pokvarilo grijanje. U kuću do Toma uselila se nova obitelj i njihova kćer ne izgleda nimalo dobrodušno. Za fenomenalnu priču u jednadžbu dodajte i pedesetu obljetnicu braka Tomovih bake i djeda. A tu je i vječno namrgođena Delia.

Navikli smo već da Tomu nekako ništa ne ide od ruke pa će tako biti i klasično sa domaćim zadaćama, nesretnim Marcusom i ostatkom ekipe iz Tomove škole. No, kako to obično biva, sve će se nekako srediti samo od sebe i Tom će na kraju dobiti ono oko čega se na prvim stranicama svojski odlučio potruditi. O čemu se točno radi, najbolje će vam objasniti on sam 😉

 

20181122_101309-1-1-01.jpeg

 

U pratnji nove pustolovine Toma Gatesa, na ovogodišnji Interliber stigla i je i zabavna knjiga Totalno zabavan školski dnevnik. Uz nekolicinu anegdota iz Tomovog života koje nisu opisane u prethodnim knjigama, ali se neke od njih referiraju na događaje iz prethodnih nastavaka, pronaći ćete pregršt zabavnih zadataka, mozgalica, spajalica i društvenih igara, jedan recept te nezaobilazne crtkarije. Zabava za hladne snježne dane kada nema škole je zagarantirana 🙂

 

 

 

 

Serijal o dječaku Tomu Gatesu i njegovim dogodovštinama u školskim klupama i izvan njih osvojio me od prvog slova. Ili bolje reći od prve crtkarije. Za one koji do sada nisu imali prilike upoznati se s neobičnim dječakom – Tom Gates jako voli crtkati tako da su njegove priče ponekad upotpunjene, a ponekad čak i ispričane crtkarijama. Govorim iz osobnog iskustva kada kažem da nema djeteta kojemu to neće biti zabavno. Za Tomom Gatesom uredno se poseže prije lektire, ali nemojte reći svojim klincima da sam to rekla 😉 Predstoje nam zimski praznici pa bez grižnje savjesti možete svojim mališanima pod bor zapakirati novu pustolovinu Toma Gatesa i vjerujte mi bit će na obostrano zadovoljstvo.