Hoću knjigu book box – san svakog knjigoljupca konačno i na našim vratima

Na društvenim mrežama stišale su se strasti oko prvog promotivnog book boxa u režiji knjižarskog lanca Hoću knjigu i mlade entuzijastice Tatjane Barat, no ja još uvijek poskakujem od sreće kad se samo sjetim da ćemo uskoro svakog mjeseca uživati u toj novini.

20190628_153159-2-01

Za one koji ne znaju, takozvani book boxovi posljednjih su godina hit među knjigoljupcima diljem svijeta. Ima ih jako puno, a većim dijelom su specijalizirani – od OwlCratea koji se opredijelio za fantasy i YA žanr, preko The Wordy Traveler koji „pakira” literaturu putopisnog karaktera, pa sve do Introverts Retreata koji nudi pretplate na self-help literaturu i razne webinare za osobni razvoj. Također, ima i onih koji su specijalizirani za određeni sadržaj kutija pa tako kod Chocolate and Book uz naslov mjeseca dobivate posebnu čokoladu te čaj ili kavu (ovisno o preferencijama), a u pretplatničkoj kutiji izdavačke kuće Strand dobit ćete potpisano prvo izdanje knjige, meko izdanje te pregršt sitnica za kojima ludimo mi knjigoljupci. Ne bih ja bila ja, kada u jednadžbu ne bih ubacila i book box koji je osmislila jedna od najpoznatijih autorica ljubavnih romana Colleeen Hoover – The Bookworm Box.

Pretplatne kutije funkcioniraju na principu mjesečne, tromjesečne, šestomjesečne i godišnje pretplate, a neke nude i preskakanje određenog mjeseca, ukoliko vam ne odgovara zadani žanr, uz mogućnost prijenosa kredita na idući mjesec. Sadržaj kutije ostaje tajna do samog otvaranja, što uvelike doprinosi iščekivanju pošiljke, ali i samoj privlačnosti projekta.

Kada malo prošetate bespućima interneta i vidite koliko book boxova postoji diljem svijeta, zapitat ćete se zašto se to kod nas nije pojavilo i ranije. Prvi i najjednostavniji odgovor je tržište – dok američki i britanski book boxovi mogu pokrivati tržište čitavog svijeta, budući da se danas podrazumijeva da svi govore engleskim jezikom, hrvatski book box jako je ograničenog dosega. U najboljem slučaju može pokrivati teritorij ex-Yu zemalja, gdje ljudi čitaju međusobne jezike bez većih problema. Samo iz tog razloga jasno je zašto je to bio rizičan pothvat koji je trebalo dobro promisliti.

Kako će se kod nas formirati cijena pretplatnih kutija, još uvijek je nepoznanica, no vjerujem da će se u obzir uzeti sadržaj paketa, kao i standard u našoj državi. Naime, cijene pretplatničkih kutija vani nisu nešto što si prosječni čitatelji u Hrvatskoj mogu priuštiti, unatoč činjenici da im je sadržaj više nego bogat. Zašto? Zato što smo mi u ovoj maloj državi skloniji prigovarati cijenama knjiga, nego cijenama kutije cigareta. No, to je priča za neki drugi post 🙂 Iako, moram priznati da znam za par čitateljica koje su izjavile da imaju pretplate na strane book boxove pa možda nada postoji.

Sadržaj testnog book boxa, koji je poslan na adresu petnaest izabranih blogera, tematski je, ali i vizualno prilagođen izabranom naslovu. Između tri odabrana žanra – ljubavni, kriminalistički i SF/fantasy – moja kutija sadržavala je potonji.

20190628_153310-1-01

U ljubavnom book boxu, uz novitet Okus čokolade u Parizu, autorice Jenny Colgan, nalazila se ljubičasta lampica za čitanje, ljubičasta knjiška lepeza, blokić u obliku čokolade te promotivna Hoću knjigu šalica. Fotografije možete vidjeti na stranicama kolegica blogerica Books & Sweets i Čitateljica.

U kriminalističkom book boxu mogao se pronaći novi nastavak serijala o Harryju Holeu, Nož, kao i kemijska olovka u obliku noža, povećalo bookmark, nož za otvaranje pisama te lampica za čitanje. Fotografije možete vidjeti na stranicama kolegica blogerica Čitaj knjigu i Little Miss Books.

U SF/fantasy book boxu glavna zvijezda bila je dugo očekivana knjiga Dina, autora Franka Herberta, a uz nju je stigao i bogat „popratni program”.

20190628_153339-1-01

Platnena torba s novim natpisom, koji je na ne tako davnom glasanju na FB stranici Hoću knjigu odnio premoćan broj glasova. Jedan od nezaobilaznih accessoiresa svakog bookworma.

20190628_153451-1-01

ZIPIT fenomenalna torbica, koja može poslužiti kao novčanik, privjesak za ključeve ili zabava za dijete kada trebate malo mira, jer se patentni zatvarač otvara u krug do kraja, a znamo koliko djeca vole zatvarati i otvarati stvari unedogled 😉

20190628_153421-1-01

Kinetički pijesak, za koji su se moji klinci već predbilježili, jednako može biti zabava za djecu i za one koji se takvima osjećaju. Puno uredniji i podatniji od plastelina, kinetički pijesak donijet će novu dimenziju zabave u vaš dom. Ili dvorište/terasu, za svaki slučaj 😉

20190628_153348-1-01

Notes plutenih korica, također je nešto što je prijeko potrebno svakom bookwormu, za brzinsko zapisivanje negdje uočene knjige, za beskrajne popise knjiga koje ćemo kupiti na Interliberu ili za bilježenje citata iz omiljenih knjiga.

20190628_153414-1-01

Sve nas je, uz već spomenute divote iz kutije, u paketu dočekalo i pismo autorice book boxa – Tatjane Barat – s kratkim osvrtom na knjigu koja je pristigla.

Za kraj moram reći još samo jedno: ideja je fenomenalna, izvedba je fenomenalna. Jedva čekam da krenu pretplate i iskreno se nadam da će ideja zaživjeti. Hoću knjigu prodrmali su hrvatsku knjižarsku, ali i književnu scenu svojim kvizovima, prespavancima, modnim revijama, bogatim programom promocija, podrumskim rasprodajama, tako da vjerujem da je i book box još jedna u nizu njihovih inovacija koje će modernizirati, popularizirati i osvježiti čitanje u Hrvatskoj.

Hoće li se moći mijenjati odabrani žanrovi za vrijeme trajanja pretplate te koja će biti cijena pretplatničkih kutija, pitanja su na koja još ni sama ne znam odgovor, no čim te informacije budu dostupne, budite sigurni da ću ih podijeliti s vama. Do tada, zakopajmo se u čitanje da nam brže dođe rujan 😉

Zoran Maljković, Marko Jovanovac – Zašto ne volim proljeće

izdavač: Mozaik knjiga

Osobno ne poznajem nijednu osobu koja ne voli proljeće. Doduše, na mojoj listi uvjerljivo prvo mjesto drži jesen, ali proljeće je odmah iza. Iako ga rijetko i vrlo kratko viđamo posljednjih godina, proljeće ima ono nešto, onu notu novih početaka, buđenja prirode nakon zimskog sna.

No, vjerovali ili ne, postoje i oni koji proljeće ne vole. Upravo jedan od njih je i glavni lik ove predivno ilustrirane priče za djecu. Konkretno, on vidi samo jednu pozitivnu stranu proljeća, a ona ima veze s jednom Anicom… no, da ne otkrivam previše, ako zavirite u ovu priču, saznat ćete što on to toliko proljeću zamjera.

Mi odrasli dobro znamo da se mišljenja lako mogu promijeniti, samo ako im damo dovoljno argumenata. Naš dječačić iz proljetne priče, također će shvatiti kako proljeće zapravo ima puno lijepih strana, a tome će doprinijeti jedan umirovljeni učitelj, meke cicamace, jedan veseli izlet i nagluha, slabovidna prabaka. Kako točno, prepuštam vama i vašim najmlađima da saznate.

Knjiga namijenjena čitavoj obitelji, koja je – kako kaže na poleđini – idealna za čitanje uz roditelje ili djedove i bake, potiče djecu na usvajanje pozitivnih stavova i uočavanja pozitivnog čak i u najgorim situacijama – nešto što bi i nas odrasle trebalo podsjetiti s vremena na vrijeme.

20190705_093124-1-01

Héctor García (Kirai) i Francesc Miralles – Ikigai u praksi

prevela: Ana Matijević

izdavač: Mozaik knjiga

Nakon svjetske uspješnice „Ikigai – japanska tajna dugog i sretnog života”, autori Héctor García (Kirai) i Francesc Miralles donose nam svojevrsni nastavak, knjigu naslova „Ikigai u praksi”.

Stanovnici japanskog otoka Okinawa, desetljećima su pomno promatrani fenomen, ponajviše zbog svoje dugovječnosti – tamo, naime, živi najviše stogodišnjaka na svijetu. Mnoge su knjige napisane na tu temu, no one su se mahom fokusirale na životne navike poput prehrane, radnih navika i stila života, kao i klimatskih uvjeta tog područja.

U svojoj prvoj knjizi „Ikigai – japanska tajna dugog i sretnog života”, autori su se, pored svega gore navedenog, osvrnuli i na ikigai – japanski pojam koji označava smisao života, motiv koji daje svrhu našem postojanju. Otkriti i naučiti njegovati svoj ikigai, ono je što daje zadovoljstvo, sreću i značenje životu.

Nakon što smo u prvom dijelu naučili kako pronaći svoj ikigai, u knjizi „Ikigai u praksi” naučit ćemo kako ga osnažiti i upotrijebiti u stvarnom životu, na praktičnim primjerima. Na tom putu potrebno je proći trideset pet postaja, koje nam uz praktične vježbe omogućavaju da otkrijemo kako potencirati i provesti u djelo vlastitu životnu svrhu. Pomoću onoga što autori nazivaju metodom ikigai, pronaći ćete ravnotežu između svoje prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, u cilju potpunog ostvarenja; razvijajući svoje talente da biste ispunili svoju svrhu. Putovanje počinje pogledom u budućnost, da bi se zatim osvrnulo na prošlost, te na kraju pomirilo sa sadašnjošću, a sve to kako bi vas na kraju dovelo do početka – jer, kako kažu autori, kraj je početak: početak novog života, sa svrhom i motivom, sa svim alatima potrebnima da tu svrhu ostvarite, baš kao i dug, sretan i ispunjen život.

Na tom putu pratit će vas vrlo praktične vježbe, uz pomoć kojih ćete uspješno savladati svih trideset i pet postaja i to je zapravo razlog zbog kojeg sam na početku ovu knjigu nazvala „svojevrsnim nastavkom” – ona zapravo nije nastavak u klasičnom smislu riječi, više je radna bilježnica koja prati udžbenik, da se poslužim školskom analogijom. Pripremite se na predivno putovanje prema samo-ostvarenju jer „slijediti svoju strast i razvijati je da bi je podijelio s drugima, najveći je cilj koji si čovjek može postaviti.” Sretan nam put!

20190618_083945-1-01

Garth Stein – Umijeće utrkivanja po kiši

prevela: Duška Gerić Koren

izdavač: Naklada Ljevak

Denny Swift zaljubljenik je u automobilske trke, a njegov ljubimac Enzo trkač je u duši. Denny je automehaničar, a Enzo pas. Upravo čovjekov najbolji prijatelj, koji je ime dobio prema slavnom Enzu Ferrariju, pripovjedač je ove priče.

Enzo nam pripovijeda o svom gospodaru, o njegovoj strasti prema automobilima, o njegovoj ljubavi prema Eve, ženi koja mu je uzdrmala čitav svijet, o njihovoj kćerkici Zoe, o Eveinoj bolesti i tragičnom kraju, o borbi za skrbništvo koju vodi s njezinim roditeljima, o lažnoj optužbi za silovanje maloljetnice i o sebi – o svojim željama, o svojim osjećajima.

Kada bi psi mogli govoriti, govorili bi poput Enza u ovoj priči. Tako barem smatra njegov tvorac, Garth Stein i mislim da nije daleko od istine. Način na koji je dao glas Enzu, meni je apsolutna novost u književnom svijetu. Zbog Enzovog pripovijedanja, promijenit ćete pogled na pse, bez obzira na to je li dlakavac dio vaše obitelji ili se vaši susreti s psima ograničavaju na povremeno mimoilaženje na ulici. Količina osjećaja, koje je autor prenio Enzovim riječima, stvorit će vam knedlu u grlu, njegova nemoć da kaže stvari koje je doživio i da izrazi svoje misli, natjerat će vam suze na oči, a ljubav… ljubav koju Enzo osjeća prema svojoj obitelji ne može se usporediti ni s jednom drugom. Kako je autoru uspjelo stvoriti ovako impozantno djelo koristeći psa kao pripovjedača, ostat će tajna za sva vremena.

Iako neopisivo tužna, Umijeće utrkivanja po kiši jedna je od onih knjiga koju ćete nositi u srcu čitav život. Predivno pisana, prikazuje jednu drugu perspektivu, prizemniju, ali ništa manje osjećajnu od one ljudske, donekle frustrirajuću upravo zbog Enzove nemoći da išta učini – potpuno je pasivan promatrač strahota kroz koje prolaze Denny, Eve i Zoe. Prepuna nezaboravnih citata, paralela između života i automobilskih utrka, toliko je stiski savršena da ćete pod svaku cijenu htjeti izbjeći njezin kraj. Svaka je riječ na svome mjestu, odmjereno poetična, savršeno prikladna. A kraj… taj kraj… emotivniji kraj nisam pročitala u životu.

Knjigu sam dovršila petnaestak minuta prije nego što sam sjela za kompjutor napisati ovaj kratki osvrt. Emocija je bilo previše da bih odgodila njihovo izbacivanje makar i na koji sat, a kamoli na koji dan. Neizmjerno sam tužna što knjigu nigdje ne mogu naći u prodaji, jer ovo je jedan od naslova koje pod svaku cijenu želim imati na policama. Ovaj, nažalost, ide natrag u knjižnicu. No, već sada znam da ću o Enzu misliti još jako dugo i da nijednog psa više neću gledati istim očima.

Umijeće utrkivanja po kiši oplemenit će vaše srce i dušu, pročistiti emocije i zahvalno ćete krenuti dalje kroz život znajući da je Enzo bio njegov dio makar tek nekoliko sati.

U kolovozu nam dolazi filmska adaptacija knjige. Nisam sigurna da ću imati hrabrsoti pogledati film, ali vjerujem da će glumačka ekipa vjerno prenijeti knjigu na platno – naročito mali dlakavac Enzo 🙂

20190602_180053-1-01

Maša Kolanović – Poštovani kukci i druge jezive priče

izdavač: Profil

Kada sam prvi puta ugledala ovu knjigu, pomislila sam da je riječ o knjizi za djecu. Onu malo stariju, koja vole dobru jezivu priču o kukcima 🙂

Zatim sam ju u knjižnici pronašla na odjelu za odrasle. Tek tada mi ništa nije bilo jasno pa sam napravila jedinu logčnu stvar – posudila ju i pročitala. I pošteno se iznenadila.

Isprva neobična, zbirka priča Maše Kolanović brzo dobiva smisao, strukturu i poantu. Dvanaest kratkih priča opisuje svakodnevne situacije na vrlo neobičan način. Stresovi i borbe s kojima se sususreću mali ljudi u svojim svakodnevnim životima, dovedene su gotovo do apsurda dodavanjem jezive note i nekog “poeovskog” tona. Kao da hrvatska svakodnevica nije sama po sebi dovoljno jeziva.

Smrt, krediti za stan, raspad brakova, potrošački mentalitet, majčinsvo u svom najsramotnijem obliku, napasne reklame i slične pošasti kapitalističkog društva, u knjizi su prikazane na najplastičniji i najjeziviji način, s grotesknim detaljima koji ukazuju na stravično društvo u kojemu živimo. Dovoljno je da vam kažem kako su svim pričama zajednički ustaški grafiti, žohari i Konzum, da shvatite kako je ovdje zaista riječ o horor pričama. No, ako ste poput mene pa vam sama riječ horor uzrokuje besane noći, ne brinite – u Poštovanim kukcima nećete pronaći ništa od onoga što tipično svrstavamo u žanr horora. Pronaći ćete samo viđenje današnjeg hrvatskog društva kroz oči mlade žene, ogorčene sustavom, ljudima i onime što društvo od njih želi napraviti – koliko grozno može biti?

Priče Maše Kolaković izrazito su kompleksne. S jedne strane prikazuju onu bazičnu ljudsku prirodu, nagone i osjećaje koje se ponekad sami sebi sramimo priznati, s kojima se ne znamo nositi, ali koji su svejedno prisutni, a s druge strane prikazuje ih na jedan izrazito jeziv način, koji vas drži u napetosti dok očekujete da se neki od likova u bilo kojem trenutku teatralno preobrazi u Kafkinog kukca, iako priča nema apsolutno nikakve veze s time. Napisati priču o onim najgorim trenucima majčinstva i onome što svakoj majci barem jednom u prvim godinama djetetova života prođe kroz glavu, ali to nikada neće priznati, i napisati ju toliko napeto i jezivo da se čitatelj krene preznojavati, ne znam da je ikome ikada uspjelo.

Nakon čitanja Poštovanih kukaca možda ćete osjetiti laganu apatiju, dodatnu dozu razočaranosti državom i životom kakvim živite, no vrlo vjerojatno ćete zaključiti kako, unatoč nedaćama i problemima, vaš život ipak ima određenu perspektivu, za razliku od života junakinja i junaka Mašinih priča. Bilo bi idealno kada bi nas Mašine priče trgnule iz te apatije i konačno nas natjerale da nešto promijenimo u učmalom društvu, no iskreno u to sumnjam. Prije će biti da ćemo zatvoriti knjigu, vratiti ju u knjižnicu ili odložiti na policu i nastaviti dalje svojim životima. Dok se jednog dana ne ulovimo ako živimo jedan od dvanaest života sa stranica ove zbirke. No, ne očajavajte – čak ni tada neće biti kasno za poduzeti nešto. A od tada, uživajte u jezovitim dogodovštinama nestretnika koje je izmaštala Maša Kolanović.

Poštovani kukci totalno su drukčiji od svih dosadašnjih književnih uradaka na temu kritike društva i možda upravo zbog svog jezovitog tona i prizemnih junaka uspiju prodrijeti kroz debele štitove malih ljudi.

20190601_104354-1-01

Jadranka Klepac – Miris knjige

izdavač: Naklada Ljevak

Dana je školarka čiji je život sve samo ne zanimljiv. Ima roditelje koji se ne svađaju, škola je monotona, a i na ljubavnom planu nema neke akcije. Zato je primorana posegnuti za svojom maštom, kako bi malo prodrmala sumorne jesenske dane. Kao strastvena ljubiteljica knjiga, učini joj se sasvim prirodnim napisati knjigu u kojoj će njezin život biti prepun uzbuđenja. Tek neznatno mijenjajući imena ljudi iz stvarnog života u svom fiktivnom, Dana će isplesti fantastičnu priču o djevojčici Ani i knjižničaru Merlinu koji su dio male skupine ljudi s posebnim moćima – oni, naime, mogu knjigu prepoznati po mirisu. Kada krenu u avanturu kako bi pronašli tajanstvenu Plavu knjigu, nailazit će na razne prepreke i morati savladati zlikovce koji im staju na put.

Istovremeno s pisanjem izmaštanog života, Danin stvarni život doživjet će nagli zaokret kada od bakine prijateljice na poklon dobije rijetku i staru knjigu Ivane Brlić Mažuranić. Nakon što je knjigu odnijela na procjenu u antikvarijat, knjizi se gubi svaki trag pa će Dana, uz pomoć prijatelja Davora i knjižničara Baltazara, morati doznati mračne planove zlog trgovca, kako bi vratila dragocjenu knjigu.

Avantura koju će sa žarom čitati svi mali zaljubljenici u knjigu (pogotovo oni slični meni, koji vole nosiće zagnjuriti u knjigu i duboko udahnuti), prvi je dio tinejdžerske trilogije o mladoj Dani, koju slijede naslovi Kora od jabuke i Spomenar. S akcijske strane dostojna Kokovih avantura iz mog djetinjstva, priča o djevojčici Dani predivan je odmor od sumorne lektire ili ljetno štivo vašeg školarca tijekom školskih praznika.

20190529_101802-1-01

Dario Fo – Kristina Švedska, žena gotovo slučajno

prevela: Ita Kovač

izdavač: Naklada Ljevak

Kristina Švedska roođena je u Stockholmu 1626. godine kao dijete kraljevne Marije Eleonore od Brandenburga i kralja Gustava II. Adolfa. Došavši na svijet u vrijeme najgoreg vjerskog rata u povijesti (Tridesetogodišnjeg rata), izgledalo je kao da je osuđena da joj sve u životu krene krivo. Počelo je samim činom rođenja kada su babice na osnovu njezinog lica i oveće konstitucije sretno zaključile da je kralj dobio nasljednika, samo kako bi sa kasnije morale ispravljati. Iako kralj nimalo nije bio razočaran činjenicom da je dobio kćer umjesto sina, Kristinina majka bila je razočarana i potpuno se otuđila od kćeri. Kristinu je odgajao otac, poput sina, vodeći ju u lov i dopuštajući joj da jaše.

No, idila nije dugo potrajala, kralj je poginuo, a Kristina je ostala sama i kraljica sa šest godina. Do njezine punoljetnosti kraljevstvom je vladalo namjesničko vijeće, a svega nekoliko godina nakog preuzimanja prijestolja, Kristina Švedska je abdicirala.

Od ranih dana djetinjstva Kristina je bila drugačija. Umjesto klasičnih stvari kojima se bave kraljevne, Kristina je voljela književnost, glazbu, glumu i ljubav. Neugledna i pomalo muškobanjasta nije se sramila izražavati ljubav prema muškarcima, jednako kao i prema ženama.

Odlučna da se neće udavati i rađati djecu samo zato što to od nje zahtjeva dužnost, Kristina se odrekla krune i krenula na put. Odrekla se i vjere pa je tako u Rim stigla sa željom da ju papa primi u rimokatolike. Gdje god bi se pojavila, prašina bi se digla, a Kristina bi svojim samopouzdanjem i smislom za pravedno uvijek vodu okrenula na svoj mlin.

Često nazivana “nemogućom kraljicom”, Kristina Švedska svoj je kraljevski ugled održavala dugo nakon abdikacije, sve do svoje smrti 1689. godine. Bila je neprihvatljivo napredna za svoje vrijeme, što je njezinim podanicima i službenicima zadavalo nebrojene muke. Kristina Švedska bila je jedna zanimljiva žena, srednjovjekovna feministica, snažnog karaktera kakav je i danas teško susresti.

Kratku priču o najvažnijim trenucima njezina života na izrazito zabavan i dinamičan način ispričao je poznati talijanski dramski pisac Dario Fo. Kao jedan od političkih aktivista, koji je svojedobno i sam bio žrtva cenzure, poseban je naglasak stavio na buntovnu crtu mlade kraljice, potičući njezin nestašan, ali pravedan karatker do posljednje stranice. Knjiga koja se čita s lakoćom, zbog načina pisanja biti će zanimljiva i srednjoškolcima, a možda i starijim osnovnoškolcima, koji žele zaviriti iza kulisa povijesti.

20190529_101714-1-01