JOHN MARRS – PUTNICI

izdavač: Fokus

U ne tako dalekoj budućnosti, cestama dominiraju automobili pete generacije – takozvani autonomni automobili. Jednog sasvim običnog jutra, osam takvih automobila otkazati će poslušnost, a putnici u njima ostat će zatočeni. Isprva uvjereni da je riječ o kvaru, ostat će šokirani kad doznaju da su taoci osobe koja se predstavlja kao Haker, da im je putanja automobila izmijenjena i da će u roku dva i pol sata biti mrtvi.

Istovremeno, porota za istrage automobilskih nesreća, usred svog zasjedanja doživjet će upad tog istog Hakera, koji će ih obavijestiti kako će upravo o njima ovisiti sudbina putnika u otetim automobilima, jer oni će biti ti koji će odlučiti tko će od taoca preživjeti sudar koji se treba dogoditi za dva i pol sata. Osim političkih, medicinskih i vjerskih predstavnika, u poroti se nalazi i jedna nasumično izabrana predstavnica javnosti – Libby Dixon – žestoka protivnica autonomnih vozila.

Ratni veteran, dvije imigrantice u potrazi za boljim životom, mlada trudnica, glumica na zalasku karijere, policajka, arhitekt i beskućnik koji je odustao od života borit će se za preživljavanje na temelju vrlo ograničenih informacija. No, svatko od otetih putnika ima mračnu tajnu koja bi mogla odvratiti glasove od njih. A glasova je puno, jer, osim porotnika, glasati može čitava javnost budući da se sve prenosi preko društvenih medija i televizije. Jezivi, brutalni reality show za koji se nitko od sudionika nije dobrovoljno prijavio.

Ekstremno napeta priča, koja ubrzava poput otetih automobila na putanji za sudar, mogla bi biti uzrok neprospavane noći (kao što je bio slučaj kod mene), jer ju nećete moći pustiti iz ruku.

Onaj pravi bio je nešto novo i neviđeno kad se pojavio. Činjenica da je netko uspio osmisliti priču o pronalasku srodne duše samo na osnovu uzorka DNK, bez dodatnih informacija, zapalila je blogosferu. Meni je priča bila odlična – dinamična, pomaknuta, zanimljiva. Kao i Putnike, pročitala sam ju u jednom danu. No, s Putnicima je Marrs otišao korak dalje, ako mene pitate.

Tehnologija je postala sastavni dio naših života. Svi imamo laptope, pametne telefone, tablete, svi imamo hrpu aplikacija koje nam olakšavaju život- od popisa za kupnju, praćenja fizičke aktivnosti, mobilnog bankarstva, sve do aplikacija koje upravljaju pametnim uređajima u našem domu. Alexa i Siri postale su nam najbolje prijateljice – nitko nas ne poznaje bolje. Više ne rastvaramo ogromne karte kad nekamo idemo na put – samo utipkamo adresu u navigacijski sustav i slijedimo glasovne upute. Svoje svakodnevne trenutke dijelimo na društvenim mrežama – doduše, pomno birane i dobro isfiltrirane. YouTube, Spotify, Netflix i slični servisi dobro znaju što volimo gledati i slušati pa nam kroje preporuke prema našem ukusu. I sve to djeluje tako dobro, zbog toga se osjećamo kao da je nekome stalo. I jest, ali ne do nas.

Svaka medalja ima dvije strane pa tako i tehnologija. Tamo gdje olakšava život pojedincima, radi u korist kompanijama i/ili politici. Tamo gdje mi možemo složiti postavke po svom ukusu, oni „s druge strane” mogu složiti postavke da dobivaju informacije koje žele. Odnosno, koje im mi dajemo. I ne, to nije neka teorija zavjere, to je vrlo jednostavan koncept na koji svi u nekom trenutku pristanemo, jer nam je ono što nam taj oblik tehnologije nudi važniji od određene doze privatnosti. Nemamo svi mračne tajne i prepune bankovne račune kojima bi netko mogao pristupiti ako smo neoprezni. No, da su naše informacije koje smo dobrovoljno dali raznim tehnologijama dostupne tvorcima tehnologije, politici i dark webu kao roba kojom se po potrebi može trgovati, to je istina. Pitanje je samo koliko je čija roba vrijedna trgovanja. Sve je to „cost benefit” odnos – koliko nam koristi Alexe/Netflixa/Instagrama vrijede više od nedostataka koje znamo da imaju.

Upravo se jednim od načina iskorištavanja tehnologije za ucjenu i manipulaciju bavi ova knjiga. Autonomna vozila spadala su u polje znanstvene fantastike prije svega trideset godina. Danas su ona stvarnost koja kuca na vrata. Još uvijek u vidu egzotike, ali neminovno nešto što bi u skorije vrijeme moglo postati svakodnevica. Ono na što je John Marrs u ovoj knjizi stavio naglasak nije samo mogućnost manipulacije tehnologijom od strane hakerskih skupina, nego i legitimna mogućnost manipulacije tehnologijom od strane tvoraca, točnije naručitelja, za „više dobro”. No, jednako tako dobar dio posvetio je percepciji društvenih mreža i reality showova danas. Zanimljiv dio priče, koji iako djeluje pozadinski ima veliku ulogu, jesu promatrači čitavog procesa na društvenim mrežama. Koliko smo danas distancirani od ljudskosti, autor je zorno prikazao u scenama glasanja koji putnik treba umrijeti, argumentima zašto baš on(a) i heštegovima koje su ljudi stvorili vezanima uz čitavu otmicu. Dovoljno je pogledati komentare na internetskim portalima i raznim objavama na društvenim mrežama kako bi nam bilo jasno koliko smo postali neljudski nastrojeni prema ljudima, skriveni iza tipkovnica svojih pametnih uređaja. S pametnim uređajima postali smo sve gluplji, a društvene mreže stvorile su prostor gdje svi možemo biti suci i porotnici, divljačkim komentarima utjecati na sudbine ljudi, bez ikakvih posljedica. Iako su društvene mreže ispočetka služile kao zgodan alat za povezivanje s obitelji i prijateljima koji nisu blizu, u posljednjih desetak godina pretvorile su se u alat ugnjetavanja manjina, poziva na kojekakve borbe, širenje zavjereničkih teorija i mržnje.

Putnici su dubok, zoran i jeziv pogled u budućnost koja nam je pred vratima. Pogled u to kakvi postajemo kao vrsta i možda… možda nekima poziv da odlijepe glave sa zaslona i osvrnu se oko sebe, da shvate kako su svi ljudi zapravo ljudi, a ne nadimci na društvenim mrežama i da tu mržnju i netrpeljivost prestanu prenositi iz virtualnog u stvarni svijet. Poziv da shvatimo da, iako je nešto besplatno i olakšava nam život, to ne znači da dolazi bez cijene.

Nekima će možda ovaj osvrt zvučati pretjerano fatalistično i možda to ima veze sa mnom i mojim poimanjem moderne tehnologije, no apsolutno ćete se složiti kako svaka medalja ima dvije strane, a ni tehnološki napredak nije izuzetak. Ono što spašava živote, istovremeno ih i uzima. Potrebno je samo dobro odvagnuti koliko su koristi vrijedne rizika, a to je ono što je ispod ove fantastične, napete priče, John Marrs prenio svojim čitateljima. Ili samo meni, dopuštam i tu opciju 🙂

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s