STEPHEN KING – INSTITUT

izdavač: Znanje

Luke Ellis ima dvanaest godina, upravo je maturirao i sprema se za upis na fakultet. Iznadprosječno inteligentan i pametan, Luke ima jednu malu tajnu – ponekad, samo ponekad, ako se jako koncentrira, može umom pomicati manje predmete. Poput praznog kartonskog podloška za pizzu u lokalnom restoranu. No, Lukeov će se život stubokom promijeniti kad mu jedne noći provalnici upadnu u kuću, ubiju njegove roditelje, a njega omame i otmu. Luke će se iz nesvijesti probuditi u sobi koja izgleda identično njegovoj, osim što nema prozor. Istražujući svoje novo okruženje, Luke će upoznati drugu djecu koja su također oteta iz svojih domova, čiji su roditelji također ubijeni i koji su se probudili u sobama identičnim onima koje su ostavili za sobom. Mjesto u kojemu su se probudili zove se Institut i služi za ispitivanje telepatskih i telekinetičkih sposobnosti kod djece. Redom podvrgnuti raznoraznim testovima (slobodno mogu reći mučenjima), kako bi pokazali razinu sposobnosti koju posjeduju, djeca će s vremenom biti prebačena u drugi dio Instituta, gdje nitko ne zna što se s njima događa, ali ne miriše na dobro. Kad Lukeova prijateljica Kalisha, koja ima jaku telepatsku sposobnost, bude prebačena u takozvanu Stražnju polovicu, uspjet će mislima prenijeti informacije malenom Averyju, najjačem telepatu među njima i dječaku kojega je Luke uzeo pod svoje okrilje, i ono što će Luke doznati bit će dovoljno da u njemu zapali iskru. Pomno će proučavati nedostatke Instituta, njegove sigurnosne mreže i, uz pomoć spremačice Maureen, odvažiti se na nezamislivo – pobjeći će iz Instituta i pokušati desetljećima čuvanu tajnu odnijeti u vanjski svijet te tako zauvijek stati na kraj eksperimentima i iskorištavanju djece. Ono što počinje kao jeziva priča o neljudskim eksperimentima, prerast će u napeti triler i borbu za dah na svakoj stranici.

Već ustaljenim tempom, Kralj nam ponovno servira nemoguće, a opet zamislivo. Već dvadeset i osam godina čitam njegove romane i sa svakim pročitanim nakratko se zapitam treba li taj čovjek možda na neku vrstu psihičkog vještačenja. Nije čist onaj tko može smisliti ovako nešto i učiniti da izgleda uvjerljivo. No, to je King, on nije s ove planete. Već gotovo pedeset godina neumorno piše priče od kojih nam se ledi krv u žilama i čini se da mu nimalo ne ponestaje inspiracije.

U Institutu, spojio je nekoliko noćnih mora svakog roditelja (i djeteta) pa ju potencirao na „kingtu” potenciju i stvorio odličan triler, koji – po mom skromnom mišljenju – u stopu prati dinamiku modernih trilera. Ono što mi je uvijek bilo specifično za Kingove romane starijeg datuma, jest spora dinamika. No, ruku na srce, većina romana prije dvadeset i više godina bila je sporija. Pojavom nordijskih krimića, imam osjećaj da je zahtjev za dinamikom svakim novim romanom sve veći i drago mi je da i veliki Kralj svojim novijim naslovima prati taj „trend”. Priča je uvjerljivo moguća, što ju čini daleko jezivijom nego što bi bila da je „čista fantastika”. Unatoč činjenici da se bavi paranormalnim sposobnostima, nije mi nezamislivo da se takve sposobnosti iskorištavaju u svrhe opisane u romanu i to je ono što je najtužnije – prikazom nadrealne situacije, King je prikazao našu surovu stvarnost i beskompromisnost kad je u pitanju „više dobro”. No, kao i sve u životu, to više dobro mora imati svoju zrcalnu stranu, a ona ne mora uvijek biti moralno prihvatljiva. A opet, i to moralno u moderno vrijeme postaje sve fleksibilnija, sve subjektivnija kategorija i apsolutno obožavam što se King ne libi poigravati s tom premisom, dajući snažne (iako nemoralne) argumente vodećim strukturama koje stoje iza Instituta.

Dojmovi koje sam čula o knjizi podijeljeni su. I to je u redu – ne usudim se ni zamisliti koliko bi monotona bila knjiška scena da nam se svima sviđaju iste knjige. No, po meni, King je (ponovno) majstorski ukomponirao (moralne) dileme modernog svijeta u jedan jezivi, napeti triler i to provukao kroz nekoliko dimenzija, navodeći nas da se (ponovno) zapitamo kamo će nas dovesti pohlepa i „fiks ideje” političkih elita u budućnosti. Kad odstranite nadnaravnu komponentu, ostaje surov prikaz stvarnosti kojom čovječanstvo srlja u propast, a o tome nitko ne progovara onako kako to čini Stephen King.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s