SILVIA MORENO GARCIA – MEKSIČKI ROMAN STRAVE

izdavač: Mozaik knjiga

Još jedna od onih „instagramskih”, hajpanih knjiga. Prošle godine zavodljiva naslovnica romana Mexican Gothic preplavila je društvene mreže. Reći da je iskakala iz paštete, bio bi understatement. I, je li vrijedna galame, kako bi rekla moja Marija? Ako pitate Instagram, mišljenja su polarizirana – ili ju obožavaju, ili su razočarani. Ako pitate mene, situacija je malo kompleksnija.

Noemí Taboada u ranim je dvadesetim godinama svog života. Neodlučna po pitanju budućnosti, premišlja se oko izbora studija, a dane (i noći) provodi u dobrom društvu svojih vršnjaka. Iako joj se opasno približava vrijeme za udaju – jer u Meksiku pedesetih godina prošlog stoljeća to je bila svrha ženinog života – Noemí je odlučna iskoristiti maksimum onoga što joj život daje, ne obazirući se na očekivanja.

Kad Noemín otac primi zabrinjavajuće i vrlo nesuvislo pismo svoje nećakinje Cataline, koja se udala i s novopečenim suprugom odselila na Kuriju, imanje daleko od Ciudad de Méxica, u pomoć će morati pozvati Noemí. Odrastajući skupa, Noemí i pet godina starija Catalina, koja je u ranom djetinjstvu ostala bez oba roditelja, stvorile su posebnu vezu, mahom baziranu na Catalininim nepresušnim pričama i prepričavanjima brojnih bajki. Iako isprva nevoljko, Noemí će na kraju (uz mali „poticaj” od oca) pristati otputovati na Kuriju da istraži što se događa s Catalinom te je li joj potrebna liječnička pomoć.

Dolaskom na Kuriju, Noemí će imati osjećaj da je otputovala u devetnaesto stoljeće: kuća na brdu u kojoj gotovo da i nema električne energije, okružena šumom i grobljem, u kojoj žive stari Howard Doyle, glava kuće, njegova nećakinja Florence sa svojim sinom Francisom, te njegov sin Virgil, Catalinin suprug, uz šačicu šutljive služinčadi. Kuća hladna i mračna, prepuna plijesni, Noemí će biti jeziva i neprivlačna od prvog trenutka. U trenutku kada uspije vidjeti svoju napola katatoničnu sestričnu, bit će uvjerena kako je ova oboljela od tuberkuloze (kako je tvrdio obiteljski liječnik) zbog vlažnog i hladnog okruženja. No, Catalinino stanje daleko je ozbiljnije od tuberkuloze – ona sama uvjerena je da ju suprug truje i protiv toga se bori posebnom tinkturom koju joj spravlja iscjeliteljica iz obližnjeg sela. Odlučna otkriti što u stvari uzrokuje krhko zdravlje njezine sestrične, Noemí će se udružiti s Francisom (jedinim ljubaznim članom jezivog kućanstva) i lokalnim liječnikom. No, Noemí će početi sanjati neobjašnjive snove, za koje nije sigurna da su snovi, a strahovita povijest Kurije, kao i njezinih stanovnika polako će izbijati na površinu i Noemí će shvatiti da se uplela u nešto neobjašnjivo, jezivo i nadnaravno, iz čega nema izlaza.

Haj’mo malo o romanima strave. Hororcima. Što zapravo čini dobar hororac? Jesu li to odurne, eksplicitne scene recimo gnojnih čireva, egzorcizma, krvi koja se slijeva niz bradu i slično? Ili su to one suptilne scene, kada vam autor ne otkriva točno što se događa, ali vam kroz fantastično opisane osjećaje i ponašanje likova, daje naslutiti, toliko snažno da vam trnci prođu tijelom, iako samo čitate knjigu? Ne znam postoji li negdje konkretna definicija, ali kod mene to je ovo drugo. Mislim da još dugo neću zaboraviti kako sam se osjećala čitajući priče iz zbirke The Haunting Season. Kinga da ne spominjem – količina jeze koju on uspije utrpati u naoko „običnu” priču nije s ovog planeta.

Meksički roman strave to nije. Nije roman strave. Nije hororac. Nije me držao na rubu, nije mi ubrzavao puls, nije me bilo strah. Čini mi se ni da glavnu junakinju nije bilo strah, pa kako onda da se ja bojim 🙂 No, to ne znači da je priča loša. Naprotiv. Silvia Moreno – García ušla je debelo u sferu fantastike i nadnaravnog pletući, odnosno rasplićući ovu priču i niti u jednom trenutku mi nije bila dosadna. Sasvim odgovarajuća količina stranica, dinamika za prste polizati, no od strave ja nisam dobila ni s. Uza sve elemente – poput stare škripave kuće bez struje, namrštenih, neraspoloženih ukućana i sluga, starog glavešine koji naočigled propada i umire – jeze nije bilo. Možemo govoriti o elementima nekakvog trilera (ako i to), jer priča jest donekle napeta, no, po deseti put, jeziva nije. Neke su scene odvratne, eksplicitne, jezive na način da vam se diže želudac, ali nema one jeze koja ulazi u kosti, ili od koje barem provjeravate vrata prije spavanja. Žao mi je, Silvia, izgleda da nisi razumjela zadatak 🙂 Ili ga nije razumio onaj tko je roman predstavio kao roman strave. I još se usudio usporediti ga s Rebeccom! Blasfemija! Rebecca nema niti jednu odurno eksplicitnu scenu i deset puta je jeziviji roman od ovoga – ne dirajte u svetinju 🙂

Sve u svemu, Meksički roman strave i više je nego pristojan roman. Nešto novo, drugačije, inovativno, nadnaravno s elementima fantastike i jako zabavno. No, roman strave nije. Barem po mojim kriterijima. Koji su samo moji. Osobni. Subjektivni. 😉

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s