KRATKE PRIČE ZA HLADNE ZIMSKE DANE

Imam osjećaj da je kratka priča kod nas (čitatelja) podcijenjena forma. Iskreno, dok nisam zakoračila u svijet natječaja za kratku priču, sama ih nisam ni čitala. Nisam imala pojma što je to što ih izdvaja od forme romana. Pa to je samo malo kraći roman, malo kraća priča. Ne, nije. Kratka priča ponekad može ispričati daleko više od romana, na deset puta manje stranica. Ono što je karakteristično za sve kratke priče koje sam čitala (i pisala!) jest doza neizvjesnosti. Treba znati izreći nešto bez da to kažeš. Puno toga ostaje čitateljevoj mašti na volju i upravo zato su napetije i sadržajnije od romana. U posljednje vrijeme vidim da kratke priče dobivaju zasluženo mjesto među objavljenim knjigama, neovisno o tome jesu li povezane temom, a pisane od strane različitih autora, ili dolaze iz pera jednog autora, ali su temom i radnjom kaotične. Po jedan primjerak svake od navedenih kombinacija donosim vam u nastavku. Ono što ih veže jest činjenica da nisu prevedene kod nas i to što su privukle moju pažnju. Plus, idealne su za ovo čmrljavo jesensko-na-pragu-zime vrijeme.

ROBERT SHEEHAN – DISAPPEARING ACT

Mnogi od vas znaju ga kao ekscentričnog Klausa Hargreevesa iz fantastične serije The Umbrella Academy, neki ga se sjećaju kao ciničnog Nathana iz jednako fantastične serije Misfits. Ako ste filmofil, onda vam je sigurno poznata njegova neponovljiva izvedba u The Road Within, a ako ste knjigoljubac koji voli ekranizacije, sjetit ćete ga se kao Toma iz Mortal Enginesa i Simona iz The Mortal Instruments: City of Bones. Možda iz genijalnog filma Bad Samaritan gdje je glumio uz bok nenadmašivom Davidu Tennantu (još uvijek protrnem od jeze kad se sjetim njegovog Calea…), ili ako ste baš baš zagriženi fan poput mene, onda ćete ga se sjetiti kao Ivana McCormicka iz urnebesnog filma Killing Bono 🙂 Uglavnom, iza Roberta Sheehana je zavidna glumačka karijera, a pred njim još zavidnija glumačka budućnost. A negdje na pola puta, ovaj tridesettrogodišnji Irac odlučio je ostvariti još jedan svoj san i postati pisac.

Disappearing Act njegov je prvijenac, zbirka priča koje bi se u najkraćim crtama mogle opisati kao bizarne. Ako vas zanima kako je to voditi ljubav s Meduzom, kako izgleda kad sudbina podmetne nogu pedofilu predatoru, što bi se dogodilo da se zateknete nasred pustinje s magarećim nogama, ili što se može dogoditi ako odlijepite dovoljno veliku krastu, onda ste na pravom mjestu. Pregršt bizarnih likova u još bizarnijim pričama upravo su ono što biste očekivali od beskrajno simpatičnog, apsurdno inteligentnog i prilično ekscentričnog Roberta. Onima koji su gledali seriju, usporedba s Black Mirrorom bit će dovoljna. Iskreno, kao da sam čitala scenarij za neku buduću sezonu. U svoj svojoj ogavnosti, bizarnosti, nejasnoći, Robert se uhvatio ukoštac s vrlo aktualnim temama, ali i neobičnim razmišljanjima u kakvima smo se svi barem jednom zatekli u životu. Ako ste raspoloženi za nešto uvrnuto, pomaknuto i na trenutke stvarno jezivo, apsolutna preporuka za ovu briljantnu zbirku šesnaest priča od kojih ćete biti još zbunjeniji, ali će vam biti drago što je tako.

THE HAUNTING SEASON: GHOSTLY TALES FOR LONG WINTER NIGHTS

Iako smatram da bi za ovu zbirku dovoljna preporuka bila samo da nabrojim autore čije priče se nalaze u njoj – a to su: Bridget Collins, Natasha Pulley, Imogen Hermes Gowar, Kiran Millwood Hargrave, Andrew Michael Hurley, Jess Kidd, Elizabeth Macneal, i Laura Purcell – ipak ću reći nešto i o samim pričama.

S pisanjem Kiran Millwood Hargrave, Elizabeth Macneal, Laure Purcell i Andrewa Michaela Hurleyja već sam se susrela. Ženski dio ekipe me oduševio, no Loney jedinog muškarca u ovoj ekipi nije baš ostavio dobar dojam na mene. Pripisujem to gripi s kojom sam se borila u vrijeme čitanja. Vjerujem da ću Loneyju, nakon čitanja Andrewove priče u ovoj zbirci, dati još jednu priliku. Laura Purcell oduševila me svojim Nijemim pratiteljima, kao i Elizabeth Macneal Tvornicom lutaka, a The Girl of Ink and Stars razlog je zbog kojeg sam kupila sve iz opusa Kiran Millwood Hargrave što sam uspjela pronaći na Book Depositoryju.

S druge strane, Uvez Bridget Collins, The Mermaid and Mrs. Hancock Imogen Hermes Gowar, kao i dobar dio opusa Natashe Pulley strpljivo čekaju da budu pročitane, dok sam za Jess Kidd čula samo pohvale od onih koji su pročitali njezin prvijenac Himself. Nakon čitanja njihovih priča u ovoj zbirci, jasno mi je zašto se diže prašina oko svake od ovih autorica (i jednog autora, nek’ mu bude).

Kao što se da zaključiti iz samog naslova, osam priča u ovoj zbirci savršeno je za čitanje u hladnim zimskim noćima, dok vani fijuče vjetar, stvarajući zvukove od kojih se ledi krv u žilama. Upravo zbog toga, sve su priče radnjom smještene u hladno, prosinačko, božićno vrijeme. Uglavnom u viktorijansko doba, jer što je jezivije od viktorijanske Engleske? 🙂

Od duhova (vidljivih i nevidljivih), neobičnih stvorenja, vještica i čudnih bića u blizini vode, sve do putovanja kroz dimenzije/vrijeme i predmeta koji se naoko kreću svojom voljom, ljubitelji horora neće ostati gladni. Iako, najstrašnije stvari ispričane u ovim pričama zapravo ne uključuju duhove niti bilo kakve druge paranormalne pojave, no to ću ostaviti vama da otkrijete.

Uvijek sam govorila da mrzim horor filmove. Ta napetost koju stvara glazba i iščekivanje onog „jump scare” trenutka jednostavno nisu za mene. Sve do Nijemih pratitelja živjela sam u uvjerenju kako knjiga iz očitih razloga jednostavno ne može izazvati takav učinak. O, kako sam se prevarila. Vjerujte mi da mi je nakon nekih priča u ovoj knjizi bilo jako teško zaspati, a nisam sama kod kuće, nisam zametena snijegom i vrlo sam odrasla osoba koja je svjesna da je to samo priča. Koliko je efekt jeze u filmovima izraženiji, toliko ga je jednostavnije postići u odnosu na knjige. Ne može svatko napisati odličnu knjigu (iako je ta kategorija subjektivna), a još je manje onih koji znaju napisati knjigu koja će te prestrašiti i zagarantirati noćne more. Zato ovim autorima svaka čast. The Haunting Season idealna je za one (poput mene) koji se ne pronalaze u sladunjavom crveno-zelenom tonu zime, koji okreću očima kad krene All I Want for Christmas is You, koji traže bijeg u neki drugi svijet, u neki mračniji svijet, sve dok okobožićno ludilo ne zamre. Ako se baš zateknete u trgovini, ili u automobili kad zasvira All I Want for Christmas is You, pokušajte pomisliti na ovu knjigu – možda vam neka mračna inačica Djeda Božićnjaka ispuni želju 🙂

BONUS: JO NESBO – STRUČNJAK ZA LJUBOMORU I DRUGE PRIČE

izdavač: Fokus

Kad sam krenula u projekt pisanja ovog osvrta, nisam planirala ubaciti i ovu knjigu – iz jednostavnog razloga: nisam ju imala 🙂 No, u međuvremenu je jedan posjet knjižnici opet iznjedrio hrpu posuđenih knjiga pa sam odlučila i Nesboa ugurati u ovu priču. S obzirom da sam osvrt počela pisati prije nego što sam uopće posudila ovu knjigu, odlučila sam da neću mijenjati uvod, nego Nesboa samo „zalijepiti” na kraj kao bonus iznenađenja 🙂

Nema tko nije čuo za kralja nordijskog krimi žanra. Ovaj put nam se prikazao u drugom (malo mi fali da kažem boljem) svjetlu u odnosu na tvorca Harryja Holea.

U sedam (manje-više) kratkih priča, Nesbo si je dao oduška i pokrio jednako toliko tema na svoj specifičan način. Teme su sve svakodnevne – od prevare, svađe oko djevojke, dana u životu jednog smetlara, jednog taksista i jednog pisca – no, ono što se kroza sve njih provlači je, naravno, ubojstvo, obrađeno na tipični nesboovski, sjedim-na-rubu-stolca-do-zadnjeg-trenutka način. Uz začin u obliku kratkopričaške forme, kao što sam već pisala na početku – ostavljanje puno toga čitateljevoj mašti na volju, neizvjesnost, napetost i brze, kratke rečenice. Kad se spoje kratka priča i Nesboov talent, riskiram da bogohulim ako kažem da su me ove priče više oduševile nego čitav serijal o Harryju Holeu, a njega sam baš voljela (dok nije pretjerao – sedam, osam nastavaka bilo je sasvim dovoljno). Apsolutno fenomenalna zbirka, apsolutno fenomenalne priče i drago mi je da je Nesbo u jednu od priča (onu najdužu) inkorporirao svoju strast prema penjanju – činjenica koja bi mi promakla da nisam imala tu čast i privilegiju sudjelovati na njegovom gostovanju prije tri i pol godine u Zagrebu.

Voljeli Nesboa ili ne, vjerujem da će ova zbirka sjesti „k’o kec na deset” svima koji nemaju vremena čitati knjige od petsto stranica, ali vole začiniti svakodnevicu s malo dobrog starog nordijskog krimića.

Jedna misao o “KRATKE PRIČE ZA HLADNE ZIMSKE DANE

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s