LJETNA „MA BIT ĆE OK” TURNEJA

Prošli tjedan imala sam privilegiju moderirati dva predstavljanja knjige mog dragog prijatelja Domagoja Kneževića. Knjigu smo po prvi put predstavili davno, davno, još u listopadu prošle godine, u našem predivnom samoborskom Centru za mlade, no nakon toga sve je stalo. Nesretna korona zaključala nam je sva događanja i stisnula pauzu na knjiška druženja. Srećom, početak ljeta donio je blaže mjere i knjiga „Ma bit će ok” konačno je dobila priliku da se približi čitateljima diljem Hrvatske. Domagoj ju je vodio sve do Korčule i Splita, a provela se lijepo i u Rastokama. Na posljednja dva druženja prije ljetne stanke poveli su i mene – u Zagreb i u Bjelovar.

U Zagrebu smo se družili u poznatom mjestu za knjiške promocije – knjižnici i čitaonici Bogdan Ogrizović u srcu grada. Uz šačicu najvjernijih i najhrabrijih čitatelja, „prodivanili” smo o počecima Domagojevog pisanja (što je jedna vrlo zanimljiva i romantična priča), o njegovom blogu Take a Break i kolumnama koje piše za portal Miss7 te o putu od tjednih kolumni do prve ukoričene knjige. Za knjigu je izdvojio pedesetak kolumni, koje kao zajednički nazivnik nose pozitivu, smijeh i frazu „ma bit će ok”. U jeku prvog lockdowna, kada je Domagojev posao turističkog vodiča stavljen na čekanje, autor je odlučio sjesti sa svojim riječima i dogovoriti objavljivanje knjige. Mukotrpan posao, koji istovremeno usrećuje, potrajao je pola godine i na jesen 2020. ugledali smo naslovnicu knjige koja nam je na pragu najgoreg vala do tada poručivala da će sve biti ok.

Teme koje Domagoj pokriva u svojim kolumnama vrlo su šarolike i pokrivaju od politike, aktualnih događaja sve do obiteljskih crtica iz svakodnevnog života. Ono što je zajedničko kolumnama objedinjenima u knjizi jest činjenica da ćemo se svi prepoznati barem u nekolicini, ako ne već u svima. Prožete britkim humorom (često i na vlastiti račun), pronicljivim komentarima na moderne trendove i riskantnim osvrtima na situacije iz obiteljskog života, Domagojeve će vas priče zagarantirano nasmijati i na trenutak vam pružiti odmak od ponekad tmurne svakodnevice.

Kako to obično biva, na predstavljanju smo se dotakli i inspiracije za Domagojeve kolumne, njegove vječne pozitive i planova za budućnost, a nerijetko se tu nađe i komentara na aktualne događaje. Iako se vodimo nekakvim okvirnim hodogramom, kad su u kombinaciji Domagoj i srdačno vaša, spontanost je ono što je u prvom planu.

Sljedeća postaja, već idući dan, bio je predivni Bjelovar. Istina je što kažu – u manjim mjestima sve je ljepše. Daleko do toga da nam u Zagrebu nije bilo lijepo, ali ono što smo doživjeli u Bjelovaru nadmašilo je apsolutno sva očekivanja. Skoro mi je došlo da ponovno aktiviram Instagram samo kako bih pohvalila organizaciju i podijelila dojmove nakon bjelovarskog gostovanja, no nadam se da će i ovo biti dovoljno 🙂

Dočekani smo kao zvijezde, uz piće i hranu, dobili smo vođeni obilazak Narodne knjižnice Petar Preradović, koja je jedna od najljepših u državi i rado bih ostala zaključana u njoj preko noći. Rekla sam i prisutnima: ako se ikada budem selila iz Samobora, bit će to u Bjelovar i bit će to zbog knjižnice. I zbog Boho parka. Ljudi moji, kakav je to divan park. No, vratimo se na trenutak knjižnici. Točnije, ljudima koji rade u njoj. Osim što je organizacija gostovanja tekla kao po loju, divna Lucija koja nas je dočekala bila je domaćica i pol – hvala na višnjevcu kojeg možda ne bih smjela spomenuti 😉

Samo predstavljanje bilo je san snova. Vrijeme nas je poslužilo, ambijent je bio kao iz bajke, a publika za poželjeti. Poseban pozdrav Renati i njezinoj prijateljici kojima smo uljepšali grozan dan, ekipi za stolom s pivom i nogama na stolcu 😉 te gospodinu Vladi – umirovljeniku koji je redoviti posjetitelj knjižnice i koji svoje umirovljeničke dane provodi čitajući, što je #goals svakog radno aktivnog ljubitelja knjige.

Kad maštate i sanjate o tome kako bi izgledao vaš idealan posao, rijetko to uspijete doživjeti na javi. Mi jesmo. Kad je Domagoj rekao: „Zamisli da živimo od ovoga, ja pišem ti moderiraš, ti pišeš ja moderiram i da nam je to posao.”, nisam mogla prestati razmišljati kako bi upravo to bila karijera iz snova za nas oboje. Naročito kad preko nekoliko puta dobijemo kompliment da smo idealan duo za takve stvari. I, naravno, kad bismo svako malo mogli taj svoj posao raditi u Bjelovaru 🙂

Čitavim putem nazad do Samobora bili smo pod dojmom. Iduće jutro bili smo pod dojmom. Ne znam za Domagoja, ali ja sam i sad, dok ovo pišem pod dojmom. Bilo je stvarno prekrasno.


Volim sate koje provedem za laptopom prevodeći. Volim biti tu za svoju djecu i pratiti njihov put kroz školske obaveze i dosadu kad nastupi preko praznika. Obožavam ljenčariti na kauču čitajući. Ali da mi se pruži prilika za jedan posao koji bih radila do kraja života, bilo bi to moderiranje knjiških druženja. Taj adrenalin, ta energija, razgovori o knjigama… i moja urođena brbljavost… to je nešto što me posebno usrećuje. Hvala Domagoju na pruženim prilikama da malo još dosanjam taj san, hvala prekrasnoj ekipi iz Bjelovara na tome što smo se osjećali kao doma i hvala nekim tamo silama što su me daleke 2015. izbacile iz žrvnja kojemu nikako nisam pripadala i usmjerile prema ovome čega danas imam prilike biti dio. Otići će i ova korona pa ćemo se češće družiti na knjiškim predstavljanjima. Ma bit će ok 😉

*fotografije sa zagrebačke promocije, uključujući ovu posljednju, ljubazno je snimio fotograf Vedran Tolić, a fotografije s bjelovarske promocije osigurali su vrijedni djelatnici Narodne knjižnice Petar Preradović – hvala vam ❤

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s