Ricardo Bozzi – Dragi autore (ili kako odbiti remek-djelo)

izdavač: Znanje

ilustracije: Giancarlo Ascari, Pia Valentinis

Svi znamo za njih. Svi smo ih nekoć čitali – bilo kao lektiru u školi, na fakultetu, zato što smo htjeli, ili nas je netko prisilio, bilo zato što smo mislili da ćemo time postati pametniji i kulturniji, ili zbog pokazivanja na društvenim mrežama. Dobro, za ovo zadnje nije ih nužno zapravo pročitati – svi dobro znamo da su najveći knjigoljupci oni koji tvrde da su ih pročitali, a zapravo nisu.

Naravno, riječ je o najvećim djelima svjetske književnosti, knjigama koje obično nazivamo klasicima. Nikad mi nije u potpunosti bila jasna ta odrednica – klasici. Ali to nije tema niti ovog osvrta, niti knjige na koju se osvrćem.

Mala, žuta, nevinog izgleda, ali prilično moćne naslovnice, knjiga „Dragi autore” pravi je biser. Ricardo Bozzi odlučio je ta velika književna djela, koja su nam zadavala muke u formativnim godinama, „pročešljati” uredničkom rukom jednog modernog urednika u današnje doba izdavaštva. Vođen svim smjernicama koje današnja knjiška industrija propisuje – pregršt vjerskih, rasnih, rodnih, seksualnih i inih korektnosti, sloboda i zastupljenosti – složio je zbirku pisama koje bi taj moderni urednik uputio tim velikim autorima, da se kojim slučajem rukopis za njihovo djelo našao na njegovom stolu.

Tako možemo vidjeti kako bi moderni urednik gledao na Ponos i predrasude voljene Jane Austen, Kafkin Preobražaj, Homerove Ilijadu i Odiseju, Platonove Dijaloge, Danteovu Božanstvenu komediju, Hemingwayjeva Starca i more, Camusovog Stranca, Becketovog Godota, Melvilleovog Moby Dicka i još pregršt velikih naslova od antike do dvadesetog stoljeća. E, da, osvrnuo se i na Bibliju. Kontroverzno, zar ne?

Kontroverzno. Kako teška riječ.

Kao i pismo koje su knjiški blogeri dobili priloženo uz primjerak knjige. No, je li to stvarno kontroverzno, ili je to pokušaj satire, sarkazma, ironije, humora? Gdje je linija između šale i uvrede i tko je taj koji ju povlači? Čini mi se da je to svatko od nas ponaosob.

Nakon već svima poznate polemike, koju je spomenuto pismo izazvalo (da ne upotrijebim težu riječ – drame – ups, upotrijebila sam ju), dopisivala sam se s jednom kolegicom blogericom i zaključile smo kako nam je u ova grozna vremena humor ostao kao zadnja crta obrane prije nego što posve izgubimo prisebnost, nakon svega što smo proživjeli u proteklih godinu dana. Na svjetskoj razini, ne samo mi u ovoj kifli od države. Hrvatska je kifla, ne zmaj, žao mi je. Zmaj ima karakter. No, vratimo se temi. Dakle. Pandemija, dva razorna potresa koja su otkrila dodatne političke afere (kao da toga nemamo dovoljno), nesposobna vlast (dobro, to nije novo), teoretičari i teorije zavjere koji su opasno prijetili napretku čovječanstva, američki izbori za koje se možemo praviti da nam nisu bitni, ali bitni su čitavom svijetu, Pandorina kutija zlostavljanja maloljetnica u glumačkim vodama, koja se kasnije prelila i na druge sfere umjetnosti, te tragični odlazak jedne od najvećih predstavnica te umjetnosti koja je otvorila novu Pandorinu kutiju starih rana. Hrvatska nije dobro. Svijet nije dobro. Ljudi nisu dobro. Kako je jedna druga kolegica blogerica spomenula prije par mjeseci – svi ćemo iz ovoga izaći s debelom dijagnozom PTSP-a. Ako izađemo. I zašto onda, na ovom očajnom mjestu, moramo predati onu posljednju slamku spasa, koja je humor?

Činjenica je da bi neki od uredničkih odgovora u ovoj knjizi mogli biti blago uvredljivi (nekima), no to je rizik koji humor mora preuzeti. Ne znam koliko se vas sjeća humoristične serije Monty Python’s Flying Circus. Za ove mlade koji ne znaju o čemu govorim, kratko ću objasniti. Serija je to koncipirana kao skup skečeva u trajanju od nekoliko minuta, kojima se na vrlo inteligentan način osvrtalo na aktualnu političku situaciju (u Britaniji, ali i šire), davao kritički pogled na neka veća povijesna zbivanja i karikiralo određena ljudska ponašanja i navike. Gledana danas, i dalje je vrlo aktualna po većini pitanja. No, ono što je za nju posebno, jest što je snimana na prijelazu iz ’60-tih u ’70-te godine prošlog stoljeća. Parodirali su sve moguće vjere, rase i seksualne orijentacije, bez ikakve zle namjere i s puno humora. A možda samo ja imam neobičan (bolestan?) smisao za humor. Smisao za humor individualna je stvar. Neki ga imamo, neki nemamo, nečiji je u tragovima, a netko može podnijeti bolesno sprdanje na vlastiti račun bez ikakvog problema. Kao i spomenuta serija, i knjiga „Dragi autore” preuzela je veliki rizik svojim modernim i brutalno iskrenim odgovorima velikim autorima koji su obilježili povijest. I tu se pokazuje koliko je hrabrosti potrebno da se izađe van okvira. A danas su ti okviri po nekim pitanjima puuuno manji nego što su bili prije četrdeset, pa čak i šezdeset godina.

Danas je vrlo lako biti popularan. Ubaciš u knjigu rasnu raznolikost, obavezno bar jedan par „drugačije” seksualne orijentacije, a ako knjiga spada u realističnu prozu, dodaj i malo drame na bazi vjere ili politike i imaš bestseler. Činjenica je da u takvom okruženju, većina remek-djela spomenutih u ovoj knjižici ne bi doživjela objavu. Svjedoci smo pokušaja ponovnog pisanja nekih od kultnih romana poput Ubiti pticu rugalicu pa i serijala o čarobnjaku Harryju Potteru zbog toga što su u današnjem kontekstu društveno neprihvatljivi. Nitko ne uzima u obzir vrijeme u koje je djelo nastajalo, sve pozitivne poruke koje ono nosi i vrijednost koje ima u odnosu na svoju publiku, kao i to vrijeme u kojemu je nastalo. Počeli smo pretjerivati. Napredak da. Ponovno pisanje povijesti ne. Čitatelji diljem svijeta počeli su „govoriti” autorima kako da pišu svoje knjige, uzimajući im zadnji tračak umjetničke slobode. A autori, u želji da se njihovo djelo prodaje, pokleknu pred „zahtjevima publike” pa u svoja djela nabacaju sve i svašta samo da bi bilo utrživo. To nije korektnost, to je svijanje leđa pred pritiskom. Tako nikada nećemo ići dalje. Politika je mjesto gdje moramo tražiti promjene, a ne književnost. Dok u zakonima ne vidimo ravnopravnost, nećemo ju imati, makar ona bila napisana u tisućama knjiga.

I to je ono što Ricardo Bozzi prikazuje u ovoj knjizi. Satirično se osvrće na sve zahtjeve koje današnje izdavaštvo stavlja pred autore, stavljajući najveće autore svih vremena pred prijeki urednički sud dvadeset i prvog stoljeća. Smiješno je. Jer jedino smiješno može i biti. Dok ne razmislite malo pa shvatite da je zapravo tragično. Žrtve smo odrednica koje je netko postavio kao relevantne u svim sferama života pa tako i u književnosti. Umjetnost je izgubila svoju slobodu. Dok ne budemo spremni obraniti taj jadni humor koji nam je ostao, dok ne budemo spremni prihvatiti šalu na svoj račun – ne samo kao bijela heteroseksualna osoba katoličke vjeroispovijesti, odnosno „većina”, nego kao i bilo koja manjina (uključujući žene, koje brojčano nisu manjina, ali svi dobro znamo da de facto jesu) – nećemo vidjeti napretka.

„Dragi autore” urnebesna je knjiga. Šala na račun svih tih autora, ali i šala na vlastiti račun izdavača. Zbog čega je potez Znanja da objavi ovakvo nešto dodatno pohvalan. Našalili su se na svoj račun. I preživjeli.

A pismo? Ljudi moji, ako ste pismo blogerima shvatili kao bilo što drugo nego kao šalu, onda mi vas je žao. Jer, osim što Znanje apsolutno ništa od spornoga nikad nije tražilo od blogera, na samom kraju kritične rečenice stavili su smajlića koji namiguje… za svaki slučaj… za one koji nisu shvatili… Šteta što je oko jedne simpatične knjižice nastala neviđena drama, ali znate kako kažu – i loša reklama je reklama. U svakom slučaju, svi moramo naučiti malo stati na loptu. Teško je, nakon svega proživljenoga, zadržati debele živce, ali moramo pokušati. Humor pomaže. Nemojte ga izgubiti.

Kao što nam je napisano u „kontroverznom” pisamcu, knjiga „Dragi autore” u knjižare dolazi u utorak, 2. veljače, pa možete sami prosuditi koliko vam je humora ostalo. Bez brige, uz nju nećete dobiti nikakvo pisamce 😉

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s