BOOK CLUB REPORT – RUJAN, 2020.

I ova nam se godina bliži kraju, još samo tri book club susreta i to je to za drugu godinu našeg Arena book cluba. Nadam se da ćemo optimistično zakoračiti u iduću godinu, no, ima još vremena do tada. Zašto to spominjem? Zato što nam je ova godina, osim što nam je zbog korone uzela dva mjeseca book club druženja, donijela prilično… pa… izazovan?/neobičan?/loš? izbor naslova 😀 No, ponekad treba čitati i loše knjige, zar ne? Ako je suditi prema našem rujanskom naslovu, dobro nam ide 😉

O KNJIZI

Priča o jednom braku nije ono što od nje očekujete. Nažalost, jedna je to od onih knjiga čiji sinopsis na poleđini ne daje pravu sliku onoga što se krije među stranicama. Očekivale smo duboku, potresnu priču o braku u kojemu je nešto pošlo po zlu, ili su se emocije iz nekog razloga razvodnile, o braku koji je ni iz čega postao prošlost, a dobile smo nešto sasvim drugo.

Pisac Jon i njegova supruga, nakon godina braka razilaze se. Što je presudilo braku, neću vam napisati, jer bi se moglo klasificirati kao spoiler. No, svakako jedna od stvari za koje biste očekivali da presude braku. Ono što je neobično i, recimo, šokantno u čitavoj priči, jest način na koji je do toga došlo i čitava naracija situacije iz Jonovog uma.

Ako pogledamo sinopsis, u kojemu se upotrebljavaju riječi poput „do bola lijepoj”, „nabijena emocijama”, „dok zamišlja kroz što je sve prolazila i što osjećala, Jon će se suočiti s nadanjima i zebnjama svakog supružnika”, dobivamo dojam da je priča dublja no što jest i da se Jon (a možda i njegova supruga) našao u ulozi promatrača i žrtve. No, nakon čitanja zaključujemo da nije tako. Jon je sve samo ne pasivni promatrač raspada svog braka, njegova „nadanja i zebnje” zapravo su perverzne želje i fetiši, a „dok zamišlja što je sve proživljavala i što osjećala” Jon zapravo sipa šovinističke predrasude, nimalo ne uzimajući u obzir njezinu stranu priče, niti pokazujući ikakvo shvaćanje braka iz njezine perspektive. Da je kojim slučajem ova knjiga pisana na ovaj način, ali iz pera ženske autorice, u najboljem slučaju bila bi žestoko popljuvana, ako bi uopće bila objavljena. Ponekad mi je stvarno žao što nemamo nijednog muškog člana u book clubu, jer bi nam ponekad jako dobro došla muška perspektiva.

Ali, ne dajte se zavarati, postoji i nekoliko dobrih strana ove knjige: kratka je, prijevod Anje Majnarić je poslovično fantastičan i postoji jedan odlomak, zbog kojega gotovo vrijedi truda.

„Takvi susreti, kratki i posve otvoreni, događaju se posvuda, cijelo vrijeme. Svi upoznavaju nekoga u koga bi se mogli zaljubiti, posvuda. Sasvim neočekivano gledate u lice nekoga tko vas gleda iskreno i zainteresirano. Nekoga tko ima nešto što biste rado imali, smisao za humor, sigurnost, zaigranost. To se gotovo nikad ne poklopi, već imate nekoga, on ili ona također je u vezi, i odlazite svatko svojim putem. Velika većina takvih kratkih susreta bude zaboravljena jer ne vode nikamo. Dok se vozite autobusom, susrećete nekoga s kim biste se mogli vjenčati, pogledi vam se lagano dodirnu, ali više se nikad ne vidite. Dok izlazite iz autobusa, srećete nekog drugog s kim ste mogli dosta sretno živjeti. Jedno od vas iskušava teren osmijehom, drugo uzvraća osmijehom, ali prekasno. Posvuda su ljudi koji su mogli naći jedno drugo, a nikad nisu. Kad bi svi koji to mogu posegnuli jedni za drugima, vrlo rijetki brakovi opstali bi dulje od jednog dana, tjedna ili nekoliko mjeseci, možda godinu-dvije, u slučaju onih koji su postali bespomoćno sretni zajedno. Uostalom, ima nečeg bespomoćnog u sreći, u prepuštanju drugoj osobi.”

Očekivanja. Ne možemo s njima, ne možemo bez njih, a često nas strašno razočaraju. No, što učiniti u situaciji, kada je kratki opis na poleđini knjige jedino s čime „možemo raditi”, a ispostavi se da nije pretjerano vjeran sadržaju? Iz našeg iskustva, smanjiti očekivanja, druge nema.

Nažalost, ova je knjiga među najlošijima koju smo pročitale u nešto manje od dvije godine kako book club postoji. Nismo bile u punom sastavu pa možda netko od cura koje nisu bile ima drugačiji dojam (do sada se nije dogodilo da sve dijelimo isti dojam o knjizi), no mi koje smo bile složile smo se da Priča o jednom braku, zapravo nije priča o jednom braku, nego priča o jednom ranjenom egu, s neobičnim fetišima i situacijama koje nisu svakodnevne za većinu brakova. No, čovjek uči dok je živ, čovjek uči čitajući i svaka nas knjiga nečime obogati, bili mi toga svjesni ili ne. Uostalom, na prvom book club sastanku usuglasile smo se kako nam je želja izaći iz svoje komfor zone i čitati knjige koje nam se možda neće svidjeti. Ne znam samo kako ćemo nakon ove knjige pronaći put nazad do komfor zone 😛

ŠTO DALJE?

Izbor naslova i ovaj mjesec pokušala sam zadržati što raznovrsnijim. Glasanje je ponovno bilo „na knap”, no ono što se dogodilo po prvi put otkako postoji Arena book club, jest da su apsolutno sve članice bile zadovoljne odabirom za listopad, bez obzira za koji naslov su glasale 😀

U listopadu, meni najdražem mjesecu, čitamo knjigu koju se već dugo spremam čitati i jako mi je drago da će moje prvo čitanje biti u društvu mojih book club cura. Neopisivo se veselim raspravi, koja nas čeka 30.10. u 19h.

Dame i gospodo, u listopadu Arena čita Sto godina samoće Gabriela Garcie Marqueza. To nam je ujedno i prvi klasik u ovoj godini. Vjerujem da nitko neće zamjeriti što sam ga tako nazvala ❤

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s