izdavač: Stilus knjiga
prijevod: Luka Miličević
Očekivanja. Ne možemo s njima, ne možemo bez njih. Čitav život jedno je veliko očekivanje. To je ljudski.
Jednako je tako i s knjigama. Zašto bi bilo drugačije?
Vjerojatno ste i vi, kao i ja, očekivali nešto posve drugačije od knjige ovako krasne naslovnice. Samo što su neki uspjeli prilagoditi svoja očekivanja nakon što su počeli čitati, a neki ne. O tome uvelike ovisi kako ste knjigu doživjeli. Ja spadam u prvu skupinu, a znam neke koji nisu uspjeli prilagoditi očekivanja pa im knjiga nikako nije sjela. Mene je oduševila.
Patrick Svensson autor je i pripovjedač ove knjige. Svi opisani događaji, njegove su uspomene, a svi izneseni podaci plod su njegovog istraživanja. Patrick je odrastao na rijeci, loveći jegulje sa svojim ocem. Tople su to i dirljive uspomene, no ono što im Patrick dodaje, možda je najneočekivanije u čitavoj priči.
Knjiga jegulja definitivno je publicistička knjiga, nema trunke fikcije u njoj. Znam, naslovnica nas je sve zavarala svojom divotom pa smo možda pomislili da se radi o nekakvom emotivnom romanu o odrastanju koje su obilježile jegulje. Djelomično, Knjiga jegulja i jest priča o odrastanju, no u manjoj mjeri nego bismo to mogli očekivati. Ona je zapravo jedna šokantna mješavina memoara, enciklopedije, mitologije, dokumentarca i ekološkog priručnika. Nekoliko puta tokom čitanja pomislila sam kako je Knjigu jegulja najjednostavnije opisati na sljedeći način: Zamislite da negdje u budućnosti, sjedite u suton na obali rijeke s djedom. Djedovo ime je Patrick Svensson. On, oslonjen rukom na štap, mudro pripovijeda, vi sjedite i pomno slušate. Onako kako bi lucidni djed ispričao svoju priču o jeguljama, uz pregršt znanstvenih i neznanstvenih digresija, uz odmake u katoličke legende, povijesne činjenice, zoologiju, ekologiju i razne crtice iz života svoje obitelji, takva vam je Knjiga jegulja.
U pitkom i besprijekornom prijevodu Luke Miličića, autor nas upoznaje s jednom od najzagonetnijih i najdugovječnijih vrsta koje obitavaju na našem planetu, s njezinom ulogom u životnom ciklusu, s njezinim neobičnostima i s njezinim, neminovno, bliskim krajem.
„Mnoge životinjske vrste migriraju radi razmnožavanja, ali rijetke poduzimaju toliko dugo i zamorno putovanje kao jegulja, tako uporno, na isto, tisućama milja udaljeno mjesto, i to samo jednom u životu, da bi nakon toga umrla.”
Jegulja je vrlo specifična riba. Njezin jedini životni cilj jest reprodukcija. Nakon mriješćenja, ona ugiba. Sve europske jegulje mrijeste se samo na jednom mjestu, do kojega putuju i tisućama kilometara…. samo da bi uginule na kraju. Životinjska vrsta koja je na Zemlji prisutna preko četrdeset milijuna godina, može doživjeti i do stotinu godina – samo ako joj uskratimo reprodukcijsku ulogu. Patrick Svensson napravio je iscrpno istraživanje ove, često zaboravljene ribe, i od njega složio fantastičnu posvetu jegulji, životinji koja je obilježila njegovo djetinjstvo. Na trenutke hladna i okrutna, a onda topla i emotivna, Knjiga jegulja najsveobuhvatnija je knjiga o zmijolikoj ribi koju ćete pronaći. Privukla vas naslovnica, ili ne, prilagodili vi svoja očekivanja, ili ne, Knjiga jegulja jedna je od posebnijih knjiga dostupnih kod nas i od srca vam preporučam da ju pročitate.
Rijetko kad se dogodi da knjigu koju sam posudila iz knjižnice i pročitala nakon toga i kupim. Mislim da se to do sada dogodilo dva puta. Ovo će biti treći put. Možda zvuči glupo, jer knjiga je to o sluzavim, duguljastim ribama, ali Knjiga jegulja me dirnula. Očaranost, ljubav i briga za tu ružnu ribu, koju Patrick Svensson iskazuje ovom knjigom, nešto je čega nam u moderno vrijeme nedostaje. Želim to čuvati na svojim policama. Želim se tomu vratiti.
„Nikad se nisam uspio nagnati vjerovati u čuda neke religije, ali mogu razumjeti onoga koji strah želi zamijeniti uvjerenjem. Mogu razumjeti da onaj koji se susreće s nečim nepoznatim ili zastrašujućim radije bira čudo nego daljnju nesigurnost. To je ljudski. Vjerovati znači prepustiti se nečemu. Samo metaforama možemo objasniti čemu.”
