Karla Kuzle – Čaj od ruže

izdavač: Redak d.o.o.

Prije nešto više od mjesec dana, putem kontakt forme na blogu, dobila sam mail od Karle. Vrlo službeno najavila mi je izlazak svoje prve knjige i pitala me bih li bila voljna pročitati ju. Također je najavila i promociju knjige koja će se održati na jesen. Ne sjećam se kada sam dobila tako profesionalno složen mail od nekog nepoznatog autora. Naslov knjige bio je primamljiv – Čaj od ruže. Naravno da sam pristala.

Knjiga je stigla prije nekoliko dana, prekrasne cvjetne naslovnice, a uz nju je stigla i službena pozivnica za promociju. Bez sinopsisa na poleđini, jako me zaintrigirala i krenula sam ju malo listati, čisto da vidim o čemu se radi. Nisam stala dok ju nisam pročitala do kraja.

Naslov i naslovnica nježni su onoliko koliko priča unutar korica nije. Karla je u svoj autobiografski prvijenac istresla srce, dušu i sve ono što se neki od nas ne bi usudili priznati ni najbližima u datoj situaciji. No, krenimo ispočetka.

U početku bijaše jedna mala obitelj: mama, tata i Karla. Prvih nekoliko godina, obitelj se zbog posla selila kroz Hrvatsku, da bi se s Karlinih osam godina skrasila u metropoli. Karla je bila vrlo nadareno dijete. Naprednija od svojih vršnjaka do te mjere, da su nastavnici u školi predlagali da preskoči razred. Bistra, pametna, inteligentna i na pragu bolesti koja će joj oduzeti sve to.

Kako sama kaže, naznake mentalne bolesti bile su vidljive već u ranoj dobi, u trećem razredu osnovne škole, no tada nitko nije mogao niti naslutiti kakva se oluja sprema svega nekoliko godina kasnije. Godine koje smo mi provodili družeći se s prijateljima, izlazeći, bezbrižno odrastajući, Karla je provodila u nesnosnim strahovima. Glavom bi joj se kovitlale misli, koje su se poput lavine samo gomilale jedna na drugu, dovodeći Karlu do ludila. Doslovce. Kasnije su tome dali i ime – prisilne misli. Ne znam je li to eufemizam za shizofreniju, paranoju, ili nešto treće, no što god bilo, za djevojku kakva je bila Karla to je bilo previše.

Neminovno se njezina patnja odrazila na obitelj, razboljeli su se i roditelji, Karla je više puta bila hospitalizirana, liječena terapijama od tableta do elektrošokova – nešto što nijedan roditelj ne želi za svoje dijete. Ali, Karla je u svemu tome bila i neshvaćena. Kombinacija koja bi mnoge dovela do okončanja patnje. I nju je u nekoliko navrata dovela do ruba, no želja za životom bila je jača i Karla je pronalazila načine da se izbori.

Danas Karla živi normalnim životom. Iako je to normalno vrlo neodređena kategorija. No, put do toga bio je trnovit. Više nego što možete zamisliti. Ali snaga koju je Karla pokazala, borbenost, ustrajnost i hrabrost, nisu s ovoga svijeta. Uz rizik da zvučim morbidno, mislim da bih ja u takvoj situaciji odavno odustala. I kao da nije bilo dovoljno što je pobijedila bolest – ne u smislu da ju sada više nema, jer mentalne bolesti ne nestaju poput prehlade, nego u smislu da ju je ukrotila i da živi s njom u kakvom takvom skladu – Karla je otišla još korak dalje i svoju borbu, svoju intimu, svoje najmračnije epizode odlučila podijeliti sa svijetom u ovoj knjizi.

Odmah ću vam reći – ne zazirite od nje. Čaj od ruže otvorit će vam oči. Svima nama „zdravima” – jer, vidjet ćete u knjizi, i to je vrlo diskutabilan pojam – pomoći će u razumijevanju ljudi koji se bore s bilo kakvom mentalnom bolešću i pomoći destigmatiziranju istih, kao i prepoznavanju simptoma nastajućih stanja kod ljudi (posebno djece!) u našem okruženju. A onima koji se i sami bore s nekom mentalnom bolešću pomoći će još više – pružit će im nadu, suosjećanje, toliko potrebnu potvrdu da nisu sami i, što je najvažnije, da postoji svjetlost na kraju tunela. Uvijek.

Karla je u mirovini. U ranim četrdesetima. Bolest joj je oduzela sposobnost za rad. No, ona se ne predaje. Pronašla je ljubav, pronašla je smisao, pronašla je nadu. Karla je heroj. Dok pišem ovo suze mi idu, jer se prisjećam momenata iz knjige nad kojima sam plakala dok sam ih čitala. Želim otići u prošlost i zagrliti desetogodišnju Karlu, sedamnaestogodišnju Karlu, dvadesetineštogodišnju Karlu… Jer nijedno dijete ne zaslužuje takvo djetinjstvo. Nijedna djevojka ne zaslužuje takvu mladost. No, to ne znači da ih neće snaći. Ali mi kao društvo, a pogotovo oni njima najbliži, moramo znati to prepoznati, pomoći, dati sve od sebe da ljudima koji se bore s takvim neviđenim nemanima omogućimo čim normalniji i inkluzivniji život. Oni nisu „luđaci”, oni su samo ljudi poput nas, koji u partiji života nisu dobili dobre karte. Ne podcjenjujmo moć mentalnih bolesti koju ona ima nad životima ljudi. Ne govorimo „ma, samo si malo tužna”, ili „to su hormoni, proći će”, ili „saberi se, sramotiš me” nekome tko je zarobljen u svome umu i ne može iz njega van. Neće proći. Mentalne bolesti ne prolaze. Ali, s njima se može živjeti uz adekvatnu pomoć, terapiju i neograničenu podršku bližnjih – ovo posljednje najmanje košta, a najviše znači.

Od srca sam zahvalna Karli što je smogla hrabrosti i odlučila svoju borbu podijeliti s nama. Nadam se da ću uspjeti doći na promociju knjige i osobno joj zahvaliti. Tada ću možda imati priliku zagrliti četrdesetineštogodišnju Karlu i reći joj da me ova mala knjiga, čarobnog i toplog naslova, svijetle i obećavajuće naslovnice, promijenila i oplemenila. U punom smislu obiju riječi.

Promocija knjige Čaj od ruže održat će se 18. rujna 2020. godine, u 17.30 sati, u Knjižnici Tina Ujevića u Zagrebu (Ulica grada Vukovara 14), a knjigu možete naručiti putem Web knjižare Redak OVDJE. Zapratite i službenu stranicu knjige na Facebooku OVDJE.

One thought on “Karla Kuzle – Čaj od ruže

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s