BOOK CLUB REPORT – LIPANJ, 2020.

Konačno. Tjedan dana mi je trebalo da sjednem i napišem ovaj book report. Što da vam kažem…život.

Dakle, prošli petak održale smo naš lipanjski book club susret, ponovno u krnjem sastavu – to nam ljeto učini: cure se razbježe preko ljeta, no to ne znači da su manje aktivne… naprotiv, inbox gori 😉

Ovaj mjesec na rasporedu je bila Queenie i bome imale smo puno toga za reći o njoj. No, za početak, evo osvrta, koji u velikom dijelu obuhvaća dojmove članica na raspravi.

O KNJIZI

Queenie Jenkins upoznajemo u bolničkoj ordinaciji. Ima dvadeset i pet godina i upravo je imala spontani pobačaj. Također, njezin višegodišnji dečko Tom odlučio je da njihovoj vezi treba predah i zamolio ju da iseli iz stana. Njezin posao novinarke također visi o niti, jer Queenie zbog privatnih problema često kasni na posao i ne izvršava svoje zadatke na vrijeme. Kao šlag na torti, vrijeme do Tomove konačne odluke o sudbini njihove veze krati beznačajnim odnosima s nepoznatim muškarcima, zasnovanim na čistoj tjelesnoj privlačnosti. Jer Tom će se vratiti, treba mu vremena da shvati koliko ju voli i koliko mu nedostaje.

No, kada postane evidentno da se Tom ne planira vratiti Queenie i kada se zbog kratkotrajne avanture s kolegom iz redakcije nađe pred sudom, stvari će za mladu crnkinju dotaknuti dno. Suspenzija na poslu i otkriće koje će ju koštati jedne od najboljih prijateljica, pogurat će Queenie da se okrene nečemu što njezina obitelj smatra krajnjom sramotom – terapiji. S obzirom na traume iz djetinjstva, od kojih neke ne možemo niti zamisliti, Queenie će imati puno posla pokušavajući dovesti svoj život na normalan put. Hoće li joj to uspjeti, ostaje na vama da doznate, no vjerujte, odgovor bi vas mogao prilično iznenaditi.

Nekoliko sam puta ponovila – Queenie je knjiga koja ostavlja dojam snažno koreliran s načinom na koji joj pristupite. Ukoliko krenete s čitanjem očekujući snažnu priču o borbi mlade crnkinje s okrutnim svijetom, dobit ćete dijametralno suprotan dojam od onoga koji biste dobili da ste knjizi pristupili kao malo grubljoj, manje humorističnoj i poprilično nezdravijoj verziji Bridget Jones za rasne manjine.

Za početak, svojevrsni disclaimer. Mi Queenie ne možemo razumjeti, ne možemo se staviti u njezinu kožu. Autorica je napravila lavovski posao pokušavajući nam približiti što mlada crnkinja proživljava u urbanom Londonu, ali konačni rezultat je da mi nikako ne možemo to razumjeti, jer pravila nisu ista. Nikad nisu bila, a pitanje je hoće li ikada biti. Možda su zato naši dojmovi Queenienih ponašanja malo grubi i politički nekorektni, iako vjerujem da puno toga leži u nama samima, neovisno o okolini, boji kože i uvjetima u kojima živimo. No, svakako ovise o djetinjstvu i traumama, tako da, ukoliko dojmovi postanu pregrubi, shvatite da ne dolaze iz diskriminacije, niti odbijanja pokušaja razumijevanja, nego iz čiste nemogućnosti poistovjećivanja i poprilične razlike u godinama i iskustvu između nas i Queenie.

Pa krenimo.

Queenie nije junakinja u ovoj priči. U najbolju ruku je antijunakinja. Činjenica je da su ju u kratkom roku snašle brojne nevolje, većinu kojih ne možemo niti zamisliti, i da je jedinu podršku koju je imala (Toma) izgubila, a kada još u mješavinu ubacimo i njezino djetinjstvo, recept za katastrofu je zagarantiran.

No, Queenie nije jedina u knjizi s diskutabilnom funkcijom. Zapravo, među svim likovima, jedini pozitivac u našim očima bio je Tom. Lik koji ju je ostavio? Apsolutno. Jer je otišao iz toksičnog odnosa. Queenie je ta koja je bila otrov u toj vezi. Sa svim svojim demonima iz prošlosti uspjela je uništiti jedinu dobru stvar u svom životu. Od te točke krenula je nizbrdo i tu počinju naši „cringe” momenti.

Queenie nije tinejdžerka, ona je odrasla mlada žena. Naravno da mi sve pročitane knjige i likove u njima promatramo kroz vlastite oči (kroz čije druge bismo mogli?), a većina nas u Queenineim godinama bila je na nekakvom putu prema normalnosti i stabilnosti. Iako je to mogući prvi problem na strani rase, svejedno nismo mogle olako prijeći preko činjenice da se nedugo nakon spontanog pobačaja svjesno upuštala u nezaštićene spolne odnose s nepoznatim muškarcima. Iako se redovno testirala u klinici za spolne bolesti, nismo mogle a da se ne upitamo je li Queenie ikada čula za prezervativ. Znam, možda nebitna stavka u široj slici, ali… oči promatrača i to.

Queenie je jedna vrlo kompleksna priča. Ali nije temeljito odrađena. Nadglasavale smo jedna drugu u raspravi nabrajajući koje je sve važne teme autorica započela u knjizi, samo da bi ih ostavila površno odrađenima, ili uopće neodrađenima. Problematika rase izgubila se ispod sloja promiskuiteta. Zlostavljanje u djetinjstvu nekako je činjenično odbačeno, kao nimalo čudno – apsolutno nitko u obitelji nije nalazio ništa sporno u tim postupcima. Odnos prema bilo kakvoj vrsti pomoći osobi koja očito proživljava nešto teško i treba pomoć psihologa grozno je zaostao i pokazuje koliko je zapravo crnačka zajednica nazadnija po pitanju izlaženja iz nekakvih okova konzervativnosti, nego što smo možda mi ostali. Možda. Čak niti odnos ti nasumičnih muškaraca prema njoj, kao prema seksualnoj radnici nismo mogli gledati kao nešto jednostrano, uzevši u obzir da je ona sve to svojevoljno dopuštala, tek ponegdje se blago zgražajući nad time. Ali opet, sve je to imalo korijenje duboko i daleko u prošlosti. Kao što rekoh, teško možemo razumjeti.

Queenie nije knjiga koja se bavi rasnom problematikom na način na koji biste možda očekivali. Pokret Black Lives Matter spominje se usputno i to ne baš u nekakvom „snažnom” kontekstu. To je priča o jednoj mladoj Jamajčanki koja pokušava naći svoje mjesto u svijetu nakon niza nedaća i turobnog djetinjstva.

Queenie nije ni blizu Bridget Jones. To nije humoristična priča o smotanoj solerici, koja muku muči birajući između dva udvarača. To je puno dublja priča, o dubljim tragedijama i traumama, nego što ih je imala nezaboravna Bridget.

Queenie je Queenie – nekome se sviđa, nekome baš i ne. Nama nije u potpunosti sjela, jer smo joj najveće zamjerke pronalazile upravo u nedovoljno dubinski obrađenim određenim temama i plejadi neobičnih likova koji su mogli ponuditi daleko više. No, da ima potencijala, ima – puno.

Queenie je dugoočekivana i glasno najavljivana knjiga. Znam da se nekim mojim kolegicama blogericama baš jako svidjela, što dovoljno govori o šarolikosti ukusa i različitosti u dojmovima o pročitanom. Vjerujem da ćete u njihovim osvrtima pronaći potpuno drugačije elaboracije iste priče.

Žao mi je samo što na raspravi nismo bile u punom sastavu, jer je među odsutnim članicama bila upravo ona jedna kojoj se knjiga svidjela i rado bismo čule zašto 😀

Zato volim taj naš knjiški kružok – nikada se još nije dogodilo da se izabrana knjiga svidjela baš svima, zato uvijek imamo zanimljive i žustre rasprave.

ŠTO DALJE?

Izbor za srpanj ponovno je bio šarolik. Ponovili smo i neke naslove koji su već bili u izboru, ali nije im se posrećilo niti ovaj put, jer – Rebecca.

Iako nije nadmoćno pobijedila, opet je odnijela većinu glasova, tako da posljednjeg dana mjeseca srpnja u paviljon unosimo raspravu o velikom klasiku.

Baš volim šarolikost naših naslova – od klasika, preko hororaca, trilera, biografija pa sve do knjiga koje nećemo spominjati koliko su nam bile loše 😀

Veselim se idućem susretu i nadam se da nam neće ova nesretna korona ponovno pomrsiti planove, jer pripremam svašta nešto zanimljivo za izbor u kolovozu 😉

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s