SADHGURU – UNUTARNJE INŽENJERSTVO

VODIČ ZA RADOST JEDNOG JOGIJA

Nakon što sam pročitala ovu knjigu, dojam o njoj bio je jak, gotovo opipljiv. Ali nisam pronalazila riječi kojima bih ga opisala. Želja da ga podijelim s vama bila je prejaka, ali jednostavno ništa nije izlazilo van.

A onda sam odlučila da ću pustiti knjigu da svjedoči sama za sebe. Umjesto (ne)vješto elaborirane recenzije, ovaj put vam donosim teškom mukom probrane citate iz knjige, zbog kojih vjerujem da ćete odmah pohrliti i nabaviti svoj primjerak. Ovo je knjiga koju vrijedi pročitati, koju svi trebamo pročitati, kojoj se trebamo vraćati, jer poruke u njoj sežu daleko iznad onoga što ograničeno smatramo „istočnjačkim religijama”. Ovo je knjiga o životu i činjenici da smo mi jedini koji držimo konce u rukama, odgovorni za to kako ćemo ga proživjeti, jednom kada odbacimo sve što smo si sami nametnuli kao ograničavajuće faktore.

Pročitajte citate u nastavku (jedva sam se suzdržala da ne pretipkam čitavu knjigu 😀 ) i recite mi mislite li i dalje da vam ova knjiga nije potrebna?

IMG_20200306_090319-01

„Biti u potpunosti odgovoran znači biti u potpunosti svjestan. Ono što smatrate svojim tijelom je ono što ste prikupili hranjenjem. Ono što smatrate svojim umom sastoji se od svega što ste prikupili pomoću svojih pet osjetila. Ono što se nalazi iza toga – ono što niste prikupili – je ono što jeste. Biti živ znači biti svjestan. Svi su donekle svjesni, ali jednom kada dotaknete dimenziju onkraj tijela i uma, dotaknuli ste ono što je sam izvor svjesnosti. Tada shvaćate da je cijeli svemir svjestan. Živite u živom kozmosu.”

 

„Ljudska su bića u stalnom stanju prigovaranja. Nosimo prigovore sa sobom kao oznaku svog identiteta. Mnogi se ljudi čitav svoj život žale da život nije bio pošten prema njima. Navode sve grozne događaje koji su im se zbili, prilike koje nikada nisu dobili, brojne nepravde koje su pretrpjeli. Možda je sve to čak i istina.

Ono što većina ljudi zaboravlja je da prošlost u nama postoji samo kao sjećanje. Sjećanje nema objektivnu egzistenciju; ono je isključivo psihološko. Ako zadržite svoju sposobnost da odgovorite, vaše sjećanje iz prošlosti postat će osnažujući proces. Ako ste zapeli u kompulzivnom ciklusu reaktivnosti, sjećanje će iskriviti vašu percepciju sadašnjosti te će vaše misli, osjećaji i djelovanje biti nerazmjerni u odnosu na poticaj.

Odluka je na vama – svjesno odgovoriti na sadašnje događaje ili kompulzivno reagirati na njih. Razlika između to dvoje golema je, a i posljedice mogu biti uvelike različite.”

 

„Uzrok stresa nije rad – bitno je to zapamtiti. Svi misle da je njihov posao stresan. Nijedan posao nije stresan. Postoje mnogi poslovi koji uključuju izazovne situacije. Postoje zlonamjerni šefovi, nesigurni suradnici, sobe za hitne slučajeve, nemogući rokovi – moguće je čak i da ćete se zateći usred ratne zone! No ništa od toga nije stresno samo po sebi. Samo naše kompulzivne reakcije na situacije u kojima se nađemo uzrokuju stres. Stres proizlazi iz određene razine unutarnjeg trenja. Unutarnji mehanizam lako se može podmazati uz malo unutarnjeg rada i svijesti. Zato je upravo vaša nemogućnost da kontrolirate vlastiti sustav uzrok vašeg stresa. Na nekoj razini ne znate se nositi s vlastitim tijelom, umom i emocijama; to je vaš problem.”

 

„Nemojte ratovati protiv života. Vi niste antiživot, vi ste život! Samo dođite u dodir s njime i otkrit ćete da ćete lako koračati kroz njega. Održavanje tjelesne forme i zdravlja nije bitka. Bavite se nekom aktivnošću u kojoj uživate: igrajte neki sport, plivajte, hodajte, trčite. Ako ne volite raditi ništa nego sjediti i jesti kolače, onda imate problem! U suprotnom, ne postoji nekompatibilnost između aktivnosti i opuštenosti.”

 

„Jednom kad se vaš intelekt identificira s nečim, počinjete funkcionirati u prostoru tog identiteta. Ako se sada identificirate kao muškarac, sve vaše misli i emocije proizlaze iz te identifikacije. Ako se identificirate svojom nacionalnošću ili religijom, misli i emocije proizlazit će iz tih identifikacija. Kakve god one bile, te su identifikacije određeni oblik predrasuda. Zapravo, i vaš um je sam po sebi oblik predrasude. Zašto? Zato što funkcionira na osnovi ograničenih podataka, a njime upravlja suštinski diskriminatorni intelekt. Dakle, vaš um, koji bi trebale biti ljestve prema božanskom, zapeo je u beskrajnom mediokritetu i, u nekim prilikama, postaje izravno stubište do pakla.”

 

„Čim se počnete snažno identificirati, izgubit ćete pravu perspektivu života! Ideje dobra i zla, ispravnog i krivog, sve su to vaši mentalni konstrukti. One nemaju nikakve veze sa životom kao takvim. Ono što se prije stotinu godina smatralo moralnim, danas je neprihvatljivo. Ono što vi mislite da je dobrota, vaša će djeca prezirati. Vaše ideje dobra i zla samo su određeni oblik predrasuda protiv života.

Čim se počnete identificirati sa svojim ograničenim idejama moralnosti, one će vas iskvariti. Vaš intelekt počet će funkcionirati na temelju tih identifikacija pa nikad nećete vidjeti svijet onakvim kakav zaista jest. Ako želite u svoj život uvesti element duhovnosti, prvo što morate učiniti je odbaciti svoje krute ideje vrlina i poroka te naučiti vidjeti život onakav kakav zaista jest.”

 

„Ideja moralne superiornosti uzrokovala je toliko nečovječnih činova da je više ne možemo zanemarivati. Ljudi koji vjeruju da su puni vrlina, često su nepodnošljivi. Osim toga, oni većinu vremena provode izbjegavajući ono što smatraju „krivim” ili „grešnim”. To najčešće znači da samo o tome razmišljaju. Izbjegavanje nečega ne znači slobodu. Takva je moralnost zasnovana na isključivosti. Duhovnost, s druge strane, proizlazi iz uključivosti.”

 

„Karma doslovno znači „djelovanje”. Postoje tri vrste djelovanja: u sferi tijela, ima ili energije. Što god radite sa svojim tijelom, umom ili energijom ostavlja određen talog. Taj talog oblikuje vlastite obrasce, a ti obrasci ostaju s vama. Kad prikupite veliku količinu dojmova, oni se polako oblikuju u sklonosti te se počinjete ponašati kao automatizirana igračka, rob vlastitih obrazaca, marioneta vlastite prošlosti.

Karma je kao stati softver koji ste nesvjesno napisali za sebe. Ovisno o tipu vašeg djelovanja, sami pišete svoj softver. Jednom kad napišete određeni tip softvera, vaš cijeli sustav funkcionira u skladu s njim. Na osnovi podataka iz prošlosti oblikuju se određeni uzorci sjećanja, koji se zatim ponavljaju. Tada se vaš život ciklički ponavlja.”

IMG_20200306_090401-01

BOOK CLUB REPORT – VELJAČA, 2020.

Od prvog dana, Arena book club testira granice. Jedine smo čitale autobiografiju, i to kao prvu ikad book club lektiru! Kroz prvu godinu našeg postojanja provuklo se nekoliko klasika. Svaka knjiga bila je osobni izazov svake od članica i svaka rasprava ostavila nas je bogatijima za neka nova saznanja. U veljači, srušile smo još jednu barijeru – u jednom mjesecu obradile smo dva naslova. Dva naslova, koja nisu mogla biti različitija jedan od drugoga.

IMG_20200228_190722_1-01

ADAM KAY – OVO ĆE BOLJETI

Intimna ispovijest mlađeg liječnika produkt je pomalo dorađene inačice dnevnika stažiranja, koji je Adam Kay bio primoran voditi. Njegova specijalizacija bila je ginekologija i porodništvo, ili popularnije cice i pice. Da, čitava knjiga prožeta je pomalo karikiranim, „pajtonovskim”, izrazito britanskim humorom. Zato nam je trebalo neko vrijeme da se unesemo u stil pisanja, jer nam je na početku djelovalo pomalo nakaradno, preforsirano – ali isplatilo se.

Prikaz britanskog zdravstvenog sustava kroz pero jednog od njegovih donedavnih članova „s one strane” šaltera, jezivo podsjeća na naš. Iscrpljeni, izrabljivani liječnici i niže medicinsko osoblje, viši liječnici i primarijusi koji žive u nekom svom svijetu, brdo papirologije i snažna želja za pomaganjem ljudima. Prvobitno namijenjen kao kritika ministarstva zdravstva i pojašnjenje „običnom puku” koliko se medicinsko osoblje razlikuje od pohlepnih grebatora kakvima ih njihova vlada prikazuje, „Ovo će boljeti” odjeknula je čitavim svijetom i promijenila stavove milijuna ljudi. Dobro, možda ne milijuna, ali zasigurno nas sedam koje smo u petak propustile knjigu kroz cjedilo. Većina nas ima osobna iskustva s raznim odjelima cica i pica u Hrvatskoj (i šire) pa smo mogle iz prve ruke posvjedočiti o nekim dogodovštinama koje smo pročitale u knjizi. Također, neke su nas toliko zaprepastile da smo i dan danas uvjerene kako su izmišljene samo da bi priča bila zanimljivija. A možda i nisu, ljudska neukost i glupost često znaju iznenaditi 😉

Kraj je ono što nas je spustilo na zemlju. Lako je zafrkavati se kada sve dobro prođe, no što kada se dogodi nešto što promijeni mnoge živote, uključujući liječnikov. Događaj koji je Adamu Kayu promijenio karijeru, zbog kojega je objesio spekulum o klin, savršeno uokviruje čitavu priču.

A kada iz pera komičara i televizijskog scenarista pročitate kako mu nedostaju dani kada se vraćao kući s posla sa spoznajom da je nekome promijenio život, shvatit ćete koliko podcjenjujemo ta bića, kojima medicina nije posao, nego poziv.

87180380_3251895388158405_263433202079629312_o

NEIL GAIMAN – NORDIJSKA MITOLOGIJA

Nakon okrutne stvarnosti, imale smo malo razumijevanja za patnje mitoloških bogova, kojima je sve dato na dlanu. Šala mala – Odin, Thor i Loki nikada ne bi mogli biti suvišni. Kao djeca hranili smo se raznim mitologijama, ja osobno najviše grčkom. Nordijsku sam otkrila tek kasnije i moram priznati da nije ništa manje fascinantna. Nasilne, krvave, nadrealne piče uvijek nose nekakvu pouku. Mudri Odin, glupavi mu sin Thor i podmukli Loki daleko su od idealiziranih slika bogova kakve nosimo u glavi. Grešni, nagli, temperamentni, skloni kobnim pogreškama, sličniji su ljudima, nego što ljudi misle. No, svejedno ih štuju stoljećima.

„Nordijska mitologija” pokušaj je Neila Gaimana da na sebi svojstven način prepriča neke od najznačajnijih priča nordijske mitologije. Koliko mu je to uspjelo, morat će procijeniti najokorjeliji obožavatelji njegovog lika i djela. Što se tiče našeg kružoka, one koje volimo Gaimana, voljne smo mu oprostiti ovaj izlet, a one koje nisu upoznate s njime možda mu budu spremne pružiti priliku u nekom od njegovih autohtonijih djela 😉

IMG_20200228_184614-01

Za kraj smo ostavile neizbježno glasanje o naslovu koji čitamo u ožujku. Tijesnu pobjedu pred knjigom koja se ne skida s bookstagrama već par godina „Mars Room” Rachel Kushner, odnio je „Buddha iz predgrađa” britanskog autora Hanifa Kureishija. U ožujku tako putujemo u jedan malo drugačiji London i baš mu se veselimo.

IMG_20200229_083538-01

A za dva tjedna čeka nas još jedna velika novost. Arena book club dobiva pojačanje u obliku druge grupe. Uslijed velikog interesa za prekrasnu book club avanturu, s radom kreće i druga grupa na istoj lokaciji, samo u drugom terminu – dva tjedna kasnije.

13. ožujka sjedam u moj omiljeni paviljon s novom grupom djevojaka (dečki, što je s vama?), koje su brzinom svjetlosti pohrlile na prijave, tako da smo s današnjim danom zatvorili prijave za novu grupu, dok ne vidimo tko će ostati nakon uvodnog susreta s brbljavom voditeljicom 😉

Presretna sam što postoji toliki interes za čitanjem i za našim book clubovima i ništa me ne bi učinilo sretnijom od toga da svaki voditelji ima nekoliko grupa, iako znam da je to fizički neizvedivo. Neopisivo se veselim novim licima, novim čitačicama, možda i nekim novim testiranjem granica. Arena 2, vidimo se u petak, 13.03. u 19h 😉

IMG_20200228_190532_1-01

S ovom originalnom postavom, preimenovanom u Arena 1, družim se 27. ožujka kada imamo „blok sat” – naime, zbog uvođenja druge grupe, bili smo prisiljeni pomaknuti termin održavanja našeg trećeg po redu izvanrednog book club susreta na kojemu obrađujemo „Proljeće” Karl Ovea Knausgaarda, tako da taj susret odrađujem netom prije redovnog susreta. Tako 27.03. grijemo stolce u paviljonu od 17 do 21h – i ne, nije nam problem četiri sata razgovarati o knjigama. Mogle bismo mi i puno duže ❤

P. S. Ne znam jeste li primijetili na prijašnjim fotografijama, ali na posljednjem susretu pridružila nam se i jedna poznata ljubiteljica čitanja, za koju se nadam da će ostati naš stalni pridruženi član 😉

IMG_20200228_185916-01