VODIČ ZA RADOST JEDNOG JOGIJA
Nakon što sam pročitala ovu knjigu, dojam o njoj bio je jak, gotovo opipljiv. Ali nisam pronalazila riječi kojima bih ga opisala. Želja da ga podijelim s vama bila je prejaka, ali jednostavno ništa nije izlazilo van.
A onda sam odlučila da ću pustiti knjigu da svjedoči sama za sebe. Umjesto (ne)vješto elaborirane recenzije, ovaj put vam donosim teškom mukom probrane citate iz knjige, zbog kojih vjerujem da ćete odmah pohrliti i nabaviti svoj primjerak. Ovo je knjiga koju vrijedi pročitati, koju svi trebamo pročitati, kojoj se trebamo vraćati, jer poruke u njoj sežu daleko iznad onoga što ograničeno smatramo „istočnjačkim religijama”. Ovo je knjiga o životu i činjenici da smo mi jedini koji držimo konce u rukama, odgovorni za to kako ćemo ga proživjeti, jednom kada odbacimo sve što smo si sami nametnuli kao ograničavajuće faktore.
Pročitajte citate u nastavku (jedva sam se suzdržala da ne pretipkam čitavu knjigu 😀 ) i recite mi mislite li i dalje da vam ova knjiga nije potrebna?
„Biti u potpunosti odgovoran znači biti u potpunosti svjestan. Ono što smatrate svojim tijelom je ono što ste prikupili hranjenjem. Ono što smatrate svojim umom sastoji se od svega što ste prikupili pomoću svojih pet osjetila. Ono što se nalazi iza toga – ono što niste prikupili – je ono što jeste. Biti živ znači biti svjestan. Svi su donekle svjesni, ali jednom kada dotaknete dimenziju onkraj tijela i uma, dotaknuli ste ono što je sam izvor svjesnosti. Tada shvaćate da je cijeli svemir svjestan. Živite u živom kozmosu.”
„Ljudska su bića u stalnom stanju prigovaranja. Nosimo prigovore sa sobom kao oznaku svog identiteta. Mnogi se ljudi čitav svoj život žale da život nije bio pošten prema njima. Navode sve grozne događaje koji su im se zbili, prilike koje nikada nisu dobili, brojne nepravde koje su pretrpjeli. Možda je sve to čak i istina.
Ono što većina ljudi zaboravlja je da prošlost u nama postoji samo kao sjećanje. Sjećanje nema objektivnu egzistenciju; ono je isključivo psihološko. Ako zadržite svoju sposobnost da odgovorite, vaše sjećanje iz prošlosti postat će osnažujući proces. Ako ste zapeli u kompulzivnom ciklusu reaktivnosti, sjećanje će iskriviti vašu percepciju sadašnjosti te će vaše misli, osjećaji i djelovanje biti nerazmjerni u odnosu na poticaj.
Odluka je na vama – svjesno odgovoriti na sadašnje događaje ili kompulzivno reagirati na njih. Razlika između to dvoje golema je, a i posljedice mogu biti uvelike različite.”
„Uzrok stresa nije rad – bitno je to zapamtiti. Svi misle da je njihov posao stresan. Nijedan posao nije stresan. Postoje mnogi poslovi koji uključuju izazovne situacije. Postoje zlonamjerni šefovi, nesigurni suradnici, sobe za hitne slučajeve, nemogući rokovi – moguće je čak i da ćete se zateći usred ratne zone! No ništa od toga nije stresno samo po sebi. Samo naše kompulzivne reakcije na situacije u kojima se nađemo uzrokuju stres. Stres proizlazi iz određene razine unutarnjeg trenja. Unutarnji mehanizam lako se može podmazati uz malo unutarnjeg rada i svijesti. Zato je upravo vaša nemogućnost da kontrolirate vlastiti sustav uzrok vašeg stresa. Na nekoj razini ne znate se nositi s vlastitim tijelom, umom i emocijama; to je vaš problem.”
„Nemojte ratovati protiv života. Vi niste antiživot, vi ste život! Samo dođite u dodir s njime i otkrit ćete da ćete lako koračati kroz njega. Održavanje tjelesne forme i zdravlja nije bitka. Bavite se nekom aktivnošću u kojoj uživate: igrajte neki sport, plivajte, hodajte, trčite. Ako ne volite raditi ništa nego sjediti i jesti kolače, onda imate problem! U suprotnom, ne postoji nekompatibilnost između aktivnosti i opuštenosti.”
„Jednom kad se vaš intelekt identificira s nečim, počinjete funkcionirati u prostoru tog identiteta. Ako se sada identificirate kao muškarac, sve vaše misli i emocije proizlaze iz te identifikacije. Ako se identificirate svojom nacionalnošću ili religijom, misli i emocije proizlazit će iz tih identifikacija. Kakve god one bile, te su identifikacije određeni oblik predrasuda. Zapravo, i vaš um je sam po sebi oblik predrasude. Zašto? Zato što funkcionira na osnovi ograničenih podataka, a njime upravlja suštinski diskriminatorni intelekt. Dakle, vaš um, koji bi trebale biti ljestve prema božanskom, zapeo je u beskrajnom mediokritetu i, u nekim prilikama, postaje izravno stubište do pakla.”
„Čim se počnete snažno identificirati, izgubit ćete pravu perspektivu života! Ideje dobra i zla, ispravnog i krivog, sve su to vaši mentalni konstrukti. One nemaju nikakve veze sa životom kao takvim. Ono što se prije stotinu godina smatralo moralnim, danas je neprihvatljivo. Ono što vi mislite da je dobrota, vaša će djeca prezirati. Vaše ideje dobra i zla samo su određeni oblik predrasuda protiv života.
Čim se počnete identificirati sa svojim ograničenim idejama moralnosti, one će vas iskvariti. Vaš intelekt počet će funkcionirati na temelju tih identifikacija pa nikad nećete vidjeti svijet onakvim kakav zaista jest. Ako želite u svoj život uvesti element duhovnosti, prvo što morate učiniti je odbaciti svoje krute ideje vrlina i poroka te naučiti vidjeti život onakav kakav zaista jest.”
„Ideja moralne superiornosti uzrokovala je toliko nečovječnih činova da je više ne možemo zanemarivati. Ljudi koji vjeruju da su puni vrlina, često su nepodnošljivi. Osim toga, oni većinu vremena provode izbjegavajući ono što smatraju „krivim” ili „grešnim”. To najčešće znači da samo o tome razmišljaju. Izbjegavanje nečega ne znači slobodu. Takva je moralnost zasnovana na isključivosti. Duhovnost, s druge strane, proizlazi iz uključivosti.”
„Karma doslovno znači „djelovanje”. Postoje tri vrste djelovanja: u sferi tijela, ima ili energije. Što god radite sa svojim tijelom, umom ili energijom ostavlja određen talog. Taj talog oblikuje vlastite obrasce, a ti obrasci ostaju s vama. Kad prikupite veliku količinu dojmova, oni se polako oblikuju u sklonosti te se počinjete ponašati kao automatizirana igračka, rob vlastitih obrazaca, marioneta vlastite prošlosti.
Karma je kao stati softver koji ste nesvjesno napisali za sebe. Ovisno o tipu vašeg djelovanja, sami pišete svoj softver. Jednom kad napišete određeni tip softvera, vaš cijeli sustav funkcionira u skladu s njim. Na osnovi podataka iz prošlosti oblikuju se određeni uzorci sjećanja, koji se zatim ponavljaju. Tada se vaš život ciklički ponavlja.”
