Za početak, poslužit ću se vrlo nepristojnim rječnikom kako bih u dvije riječi opisala ovu knjigu, nemojte zamjeriti. Apsolutni mind f**ck! Dobro, tri riječi.
Čitava priča počinje jednim buđenjem na mokroj travi, u šumi, pod pljuskom kiše. Muškarac koji se ne sjeća ničega, osim jednog imena: Anna. Vrlo brzo doznajemo da je njegovo ime Aiden Bishop i da je njegova zadaća na imanju Blackheath otkriti tko je odgovoran za smrt Evelyn Hardcastle te večeri u jedanaest sati. Na imanju se sprema zabava, pozvani su svi ugledni gosti, koji su na ovaj ili onaj način bili povezani s obitelji Hardcastle i koji su upućeni u zločin koji se devetnaest godina ranije dogodio na imanju: najmlađe dijete u obitelji, Thomas Hardcastle brutalno je ubijen i nad obitelji je od tog dana nadvijena sjena.
No, u Aidenovoj misiji postoji jedna „caka” – jedan te isti dan proživljavati će iznova, budeći se svakoga jutra u tijelu novog domaćina, sve dok ne razriješi misterij Evelynine smrti koja se doima poput samoubojstva, ali to nije. Oni koji su mu povjerili neobičnu misiju pomno su izabrali njegove domaćine pa su to redom ljudi čija iskustva i položaji Aidenu mogu biti od koristi, ako ih pravilno upotrijebi. Također, on u toj utrci nije sam – još dvoje tragača pokušat će ga preduhitriti u otkrivanju rješenja, a za petama mu je i krvoločni lakaj čija je jedina misija ubiti Aidena. Nagrada: sloboda – onaj tko prvi riješi misterij bit će oslobođen mučnog ponavljanja svakoga dana i biti će slobodan, ostali ostaju zarobljeni u petlji.
Kao što sam rekla, apsolutni mind f**ck. Kombinacija krimića s izrazito jakom notom eau de Agatha Christie, putovanja kroz vrijeme, skakanju iz tijela u tijelo s prstohvatićem SF-a (ako se malo bolje zagledate) izrazito je sklisko područje. Pogotovo kad vidim riječi „dobitnik nagrade Costa” odmah se smrznem, jer prema pravilu knjige koje su ovjenčane tom nagradom kod mene nisu nailazile na dobar odjek.
Ali – riječima Janice iz megapopularne serije Prijatelji (guglajte, ako ne znate, i sram vas bilo gdje ste bili devedesetih 😛 ) – OH… MY…GOD!
Sjećate se ono kad sam prije nekoliko redaka napisala da je ova kombinacija vrlo sklisko područje? E pa ja sam uspješno proklizala i oduševila se. No, već vidim neke od komentara: neuvjerljivo, koja glupost, zar više nitko ne zna napisati normalan krimić, koje su ovo fore? Da, vas gledam, o čitatelji koji ste popljuvali Ne vjeruj svojim očima od Sare Pinborough. Iako je Sedam smrti Evelyn Hardcastle u prednosti jer ključne detalje otkriva odmah na početku, jasno mi je da će biti onih koji će secirati autorove namjere i izvedbu, umjesto da uživaju u knjizi. Jer, ova knjiga – ako mene pitate – nema zamjerki.
Ultradinamična borba s vremenom, protagonist izgubljen u prostoru i vremenu (doslovno), koji prvo mora skupiti djeliće sebe i svoje svrhe da bi pokušao riješiti misterij, istovremeno pokušavajući spasiti svoju prijateljicu, dok paralelno otkriva najdublje skrivene tajne obitelji Hardcastle, kao i njihovih gostiju. Trebam li opet upotrijebiti onu prostu sintagmu?
Na dosta mjesta sam vidjela da se ovu knjigu uspoređuje s kombinacijom Agathe Christie i filma Beskrajan dan, mahom na temelju sinopsisa, jer još nisam vidjela dojmove nekoga tko je pročitao knjigu (ne kažem da takvih nema, samo da ih ja nisam vidjela). Ta usporedba nije toliko daleko od istine, ali je previše banalna za kompleksnost ove knjige. Da, knjiga ima snažnu vibru najboljih romana Agathe Christie – toliko da pomislite da se radnja romana odvija negdje na početku dvadesetog stoljeća. Kao dijete gledala sam nebrojeno mnogo filmova o Herculu Poirotu i ona neizvjesnost do samoga kraja, kada doslovce u zadnjoj minuti filma Poirot sve uključene posjedne u sobu i detaljno im razloži slučaj od početka do kraja, dramatično otkrivajući počinitelja u kojega nitko ispred malih ekrana nije niti posumnjao, to je to. To ćete pronaći u prvijencu Stuarta Turtona. I ne, nisam imala pojma što se događa niti „whodunnit” dok mi autor to nije objasnio na posljednjim stranicama knjige. O, da, ostavljao je kojekakva easter eggs čitavim putem, čak i u posljednjih sto stranica toliko nas je uvjerio u jedno da više nije bilo uzmaka. Na poleđini u sinopsisu stoji „Otvorite širom oči, jer detalji su svuda oko vas.”, ali nemoguće je obraćati pažnju na detalje kada tako gorljivo želite doći do kraja i riješiti slučaj. Možda bih se u drugom čitanju mogla više posvetiti detaljima, tko zna…
Knjigu sam čitala u društvu – udružila sam se s dvije blogerice iz Srbije i još dvije iz Hrvatske u popularni buddy read pa smo istovremeno čitale ovu knjigu. Jedna od stvari koje smo vrlo brzo nakon početka čitanja zaključile jest da se Sedam smrti Evelyn Hardcastle treba čitati polako, temeljito, obraćajući pažnju na detalje, ali nije lako. Svejedno, uspjeli se kontrolirati i čitati temeljito, ili poput mene čitali gorljivo i uzbuđeno dok vam srce lupa k’o u zeca, knjiga je prava iskra za razbuktavanje pomalo uspavane vatrice kriminalističkog žanra na našim policama. Sve u životu ima rok trajanja, rok nakon kojega ili zamre ili se poboljša. Stuart Turton podigao je krimi žanr na jednu novu razinu, dodavši malo riskantnog začina i mislim da mu se rizik isplatio. Jedino nezgodno kod ovako uspješnog prvijenca veliki je pritisak na svaku slijedeću knjigu, a Stuartov novi roman trebao bi izaći ove godine pa ćemo se moći uvjeriti na vlastite oči.
Dugo nisam čitala ovakvo nešto. Da nije bilo buddy read-a ne znam koliko bi ova knjiga čamila na mojim policama. Drago mi je da sam ju uzela odmah i od srca ju preporučujem svima. Čitajte otvorena uma pa makar spadali u skupinu okretača očima na priču Sare Pinboroguh 😛
P. S. Fun fact – knjiga Sedam smrti Evelyn Hardcastle u UK je objavljena kao Seven deaths of Evelyn Hardcastle, a u SAD kao 7 1/2 deaths of Evelyn Hardcastle. Uh ti Amerikanci, uvijek moraju dobiti više pa makar se radilo o polovici smrti 😀
