preveli: Marija Perišić, Suzana Sesvečan i Ruđer Jeny
izdavač: Egmont Hrvatska
Kada novorođenče stigne na svijet, ono nije jedino koje je dospjelo na nepoznat teritorij. Koliko god se budući roditelji pripremali za dolazak tog malog smotuljka, uvijek će postojati barem jedno područje koje nisu pokrili. Najčešće iz razloga jer to područje nije pokriveno literaturom i drugim dostupnim izvorima informacija. A njihovi roditelji… ma, tko se toga još sjeća?
Koncept skokova u razvoju jedno je od najneistraženijih područja, s najmanje dostupnih informacija, roditeljima najnepoznatije, a opet jedno od onih koje bez iznimke zahvaća svako dijete. Za razliku od nicanja prvih zubića ili prvih koraka, skokovi u razvoju događaju se uglavnom u istom periodu za svako dijete – samo treba uzeti u obzir da se tjedni u kojima dolazi do skokova računaju od datuma očekivanog poroda, a ne od datuma rođenja djeteta.
Neprepoznatljiv plač djeteta, koji se ne smiruje unatoč tome što ste poduzeli sve korake koji inače nepogrešivo zaustavljaju suze, nekoliko dana nevjerojatne potražnje za hranom, nakon kojih slijedi nekoliko dana neuobičajeno dugog sna, da bi sve kulminiralo naglim prerastanjem robice koja je još jučer savršeno pristajala – tako su izgledali skokovi kod mojih dvoje. Oni svima poznati grčevi – također skokić, jer prilagodba probavnog sustava na unos hrane putem želuca, umjesto krvlju, boli k’o sam vrag.
U prve dvije godine djetetov je razvoj najkompleksniji i najintenzivniji. Od jedne stanice, koja je diobom postala plutajući fetus, sada je pred nama pravo malo živo biće s nevjerojatno zahtjevnom zadaćom prilagodbe na svijet izvan majčinog tijela. Taj razvoj događa se u takozvanim skokovima, koji nastupaju svakih nekoliko tjedana i predstavljaju izrazito velik napor za to malo biće.
Uz fizički razvoj – u kojemu primjećujemo djetetov rast, dobivanje na težini, zatvaranje one famozne fontanele (ona je bila uzrok mojih neprospavanih noći tijekom prve godine, a ne bebino buđenje), izbijanje mliječnih zubića – u prvim dvjema godinama izrazito je snažan i onaj mentalni, a upravo on je najnaporniji za bebu. Od tabule rase, kako često znamo reći za novorođenče, većina djece do druge godine naveliko hoda, jede normalno, počinje govoriti, primjećuje i shvaća većinu stvari oko sebe, a dio njih već zna i svoje fiziološke potrebe preseliti iz pelene u toalet, kao i odjenuti se samostalno. Igra postaje samostalna, hranjenje također, da ne nabrajam dalje. Zamislite sebe da u dvije godine morate naučiti toliko novih vještina doslovce od nule – da ste normalni, poludjeli bi 😉
Skokovi u razvoju daleko su veći stres za dijete koje ih proživljava, nego za roditelje, no tako male bebe brzo zaboravljaju, dok mi odrasli pamtimo ponekad kao slonovi 🙂 Upravo zato su se autori ove opsežne knjige dosjetili napraviti pomno isplaniran i istražen priručnik za mlade roditelje, posvećen upravo najstresnijem razdoblju prvih godina djetetova života – skokovima u razvoju.
Detaljno je opisano deset ključnih skokova u prvih dvadeset mjeseci djetetova života – sa znakovima koji im prethode, simptomima svakog pojedinog skoka, savjetima što možete učiniti (osim čekati da prođe) i kako se vi i dijete možete nositi s posljedicama skokova. A biti će ih 🙂
Poseban dio na samom kraju knjige posvećen je odnosu skokova u razvoju i spavanja kod djece. Vrlo važna tema, ako mene pitate. Nakon prvih nekoliko skokova, ja sam kod svojih dvoje primijetila uzorak – nervoza, povećan apetit, povećana potreba za snom i, konačno, rast, koji je ponekad bio zapanjujuć i doslovce preko noći. Sjećam se jedne situacije, kada smo muž i ja bili na rubu živaca jer je stariji sin (tada je imao oko četiri-pet mjeseci) spavao nenormalno dugo. Imali smo senzornu ploču, koja je bilježila disanje, tako da smo barem s te strane bili mirni. Sjećam se kako smo se, u svoj toj muci, šalili kako će se probuditi visok dva metra i ušetati u dnevni boravak da pita što ima za ručak. Spavao je od 18h do 10h idućeg dana. Kada se probudio, bio je raspoložen i, naravno, neopisivo gladan 🙂 Tada smo uhvatili grif tih skokova i počeli cijeniti duga spavanja, iako se spomenuti rekord nikada nije oborio. Dosad. Za to čekamo pubertet i izlaske 😉
Čudesni tjedni priručnik je koji mojoj generaciji novopečenih roditelja nije bio dostupan, no u eri Interneta, ne možemo se potužiti na nedostatak informacija. No, ovako skupljene na jednom mjestu, sistematično složene i uz pregršt iskustava drugih roditelja u istoj situaciji, zlata vrijedi. Ako očekujete prinovu ili ste novopečeni roditelj, ako imate nekoga u obitelji tko je u slatkom iščekivanju, srdačno preporučam ovu knjigu. Vjerujte mi kada vam kažem da će vam uvelike olakšati porođajne muke, koje, vjerovali ili ne, počinju tek nakon poroda, ali vrijede svake sekunde 😉
