Nekoliko napomena u vezi darivanja

Dogodit će se, s vremena na vrijeme, da na blogu, te Facebook i Instagram stranici Sovinog kutka bude organizirano neko darivanje. Kako bi takve situacije protekle bez problema, u nastavku donosim svojevrsne naputke i pravila kojih ćemo se svi skupa držati 🙂

 

U nastavku naziv Sovin kutak objedinjava blog, Facebook i Instagram stranicu.

  1. Sva darivanja na Sovinom kutku proizlaze iz moje dobre volje te želje da podijelim određene knjige ili druge vrste predmeta sa svojim pratiteljima. Nisam ni pod kojim uvjetima u obavezi organizirati darivanja.
  2. Ukoliko nije drugačije naznačeno, predmete darivanja šaljem vam ja osobno, o svom trošku te stoga zadržavam pravo ograničavanja sudjelovanja u darivanju na temelju države prebivanja, zbog visokih poštarina u neke zemlje regije. Izrazito mi je žao zbog toga, ali nisam u stanju podnijeti trošak slanja koji ponekad premašuje cijenu predmeta darivanja.
  3. U vezi napomene pod brojem 2, ako nije drugačije naznačeno darivanje vrijedi za Republiku Hrvatsku. Za slučaj da je darivanje otvoreno za zemlje regije ili šire, to će biti posebno napomenuto na kraju objave o darivanju. Ukoliko živite izvan RH, ali imate nekoga od rodbine, prijatelja ili poznanika u RH kojima bi nagrada mogla biti poslana, slobodno sudjelujte u darivanjima.
  4. Ukoliko nije drugačije naznačeno, predmete darivanja darujem ja osobno. Za slučaj da je darivanje sponzorirano od strane nakladnika ili nekog drugog suradnika, to će biti posebno naznačeno, kao i informacija da vam nagradu šalje sponzor darivanja.
  5. Prema pravilima Facebooka, stranice ne bi smjele u darivanjima tražiti od sudionika da dijele i lajkaju stranicu koja organizira darivanje, no morate razumjeti da je taj način nama jedina reklama i da samo vašim dijeljenjima i lajkovima možemo doprijeti do većeg broja ljudi. Zato cijenimo svaki share i svaki lajk, kao i svaki porast u broju pratitelja na stranici. Veći broj pratitelja i nas potiče da više nagrađujemo, tako da svi pobjeđujemo 🙂
  6. Svako darivanje počinje u trenutku objave na Sovinom kutku i traje do događaja, koji označava završetak, napomenutog u objavi – većinom će to biti datum i sat, ali može se dogoditi da je kraj darivanja sadržan u dosegu brojke, točnom odgovoru, najbržem odgovoru i sl. Svi komentari nakon završetka darivanja neće se uzeti u obzir.
  7. Kao administrator stranice zadržavam pravo uklanjanja darivanja koja su završila sa stranice kako bi se izbjeglo naknadno kometiranje i sudjelovanje dva tjedna nakon završetka te zakrčivanje timelinea i mog newsfeeda. Darivanja će biti obrisana najranije tjedan dana nakon objave (posljednjeg u nizu, za slučaj da se prvoizabrani dobitnik nije javio na vrijeme) dobitnika.
  8. Kao administrator stranice i organizator darivanja zadržavam pravo odabira dobitnika te se ne smatram obaveznom ikome pravdati način odabira. Najčešće će to biti neka od aplikacija za nasumični izbor, zbog praktičnosti i uštede na vremenu, no zadržavam pravo i drugačijih metoda odabira. Ukoliko je predmet darivanja sponzoriran od strane nekog od suradnika, tada je njima ostavljeno na izbor da (ukoliko žele) odrede način odabira dobitnika, u kojem slučaju ću se prilagoditi njihovoj želji.
  9. Osim završetka darivanja, u objavi će biti sadržano i okvirno vrijeme objave dobitnika. Dobitnik će biti objavljen ili u posebnom postu na stranici ili u komentaru na objavi o darivanju. Ne smatram se dužnom pobjednicima slati poruke u inbox i ganjati ih da se jave – ako ste sudjelovali u darivanju, podrazumijeva se da ćete pratiti objavu dobitnika. Sukladno tome, ukoliko se dobitnik ne javi u inbox stranice u roku od 48 sati od objave dobitnika, zadržavam pravo odabira drugog dobitnika, koji onda također ima 48 sati da se javi.
  10. Ukoliko je darivanje sponzorirano od strane suradnika, ne odgovaram za slanje i isporuku predmeta. S druge strane, ukoliko predmet darivanja šaljem ja, pošiljka će biti poslana u skladu s mojim privatnim i poslovnim obvezama, no svakako ću nastojati poslati ju u najkraćem mogućem roku. Također, bez iznimke ću dobitnika obavijestiti kada pošaljem predmet darivanja. Za neisporučene i izgubljene pošiljke ne odgovaram i ne šaljem nove primjerke, budući da predmeti koje šaljem osobno idu iz moje osobne zbirke i nemam dodatnih primjeraka kako bih nadomjestila neisporučene. Zbog ovakvih slučajeva, dozvoljavam mogućnost osobnog preuzimanja predmeta darivanja ukoliko je to logistički izvedivo, prema dogovoru.
  11. Za dodatne informacije o zaštiti podataka i GDPR-u, posjetite zasebni post o zaštiti osobnih podataka.

Za sva dodatna pitanja, stojim vam na raspolaganju.

 

Svaku dodatnu izmjenu u ovom postu podijeliti ću putem društvenih mreža, kako biste bili u toku.

 

Hvala vam svima što pratite Sovin kutak i nadam se da ćemo se još dugo družiti, ali i darivati 😉

Tko sam ja?

Nimalo sažeta biografija osobe koja stoji u kutu Sovinog kutka 🙂

Rođena sam u Osijeku many moons ago. Dane najranijeg djetinjstva provela sam u gradiću imena Županja, da bi kraj djetinjstva i prvih deset godina odraslosti dočekala u Zagrebu. One najljepše uspomene posljednjih jedanaest godina pišem u predivnom mjestu koje zovem domom – Samoboru.

Osnovna i srednja škola protekle su obojane sportom, a fakultet me odveo u sasvim drugom smjeru. Kao vrlo bivša odbojkašica i diplomirana ekonomistica, radni vijek započela sam u banci. Taj je dio mog života potrajao osam godina te je, prije skoro četiri godine, završio.

Ne žalim, jer životna deviza mi je Sve se događa s razlogom.

Sada, četiri godine kasnije, znam točno koji je to razlog bio. Trebala sam biti sretna.

Istinska sreća krije se u predanoj partnerskoj vezi, zdravoj obitelji, iskrenim prijateljstvima i poslu kojeg voliš. Danas sam istinski sretna.

Čitala sam i prije nego sam naučila čitati. Još kao dvogodišnja djevojčica željno sam upijala sve priče koje su mi mama i baka čitale, učila ih napamet pa ih kasnije “čitala” mlađem bratu. Pokušale su me prevariti, te mudre žene, pa bi s vremena na vrijeme namjerno krivo pročitale koju riječ ili rečenicu u priči, a ja bi ih iznervirano ispravljala.

U ranim školskim danima, zavlačila bih se sa sestričnom u bakinu spavaću sobu gdje je bila polica s knjigama i tamo bismo satima prekapale po starim knjigama birajući što ćemo čitati. Miris starog papira, Zagorkine knjige i serijal romana o Tarzanu prve su prave uspomene o knjigama koje imam.

S osam godina sam se zaljubila. U njih pet: Juliana, Dicka, George, Anne i Timothyja. Serijal Pet prijatelja britanske autorice Enid Blyton moja je prva prava knjiška ljubav. Knjige su izlazile u etapama po tri komada i sjećam se kako bih jedva čekala slijedeći paket Svijeta knjige u kojemu stižu tri nove pustolovine mojih najdražih junaka.

U Zagreb smo doselili kada sam imala devet godina. Nova škola, novi prijatelji, nove prilike i velika knjižnica u kvartu. Oh, kako sam obožavala tu knjižnicu. U tim osnovnoškolskim godinama ljubav prema knjigama se produbila, a pojavila se i jedna nova – ona prema pisanju. U četvrtom razredu u Radosti objavljena je jedna pjesmica, u petom razredu sastavak iz školske zadaće u školskim novinama, zatim Modra lasta

U sedmom razredu napisala sam svoj prvi roman. Rukom. Točnije olovkom u bilježnicu. Nažalost, taj je literarni uradak, skupa s dvoznamenkastim brojem mojih od korica do korica ispisanih dnevnika, nestao pod čizmom vremena i nesretnih okolnosti.

Do kraja osnovne škole imala sam opasnu vezu s knjigama Stephena Kinga. Usudim se reći da je bila ovisnička.

Pred kraj osnovne škole krenula je sportska etapa mog života, koja je nakratko primirila moje čitalačke apetite. Srednja škola i fakultet donijeli su nove obaveze u moj život, no onih pola sata čitanja prije spavanja nitko mi nije mogao uzeti.

Malo po malo, krenula sam u vrtlog odraslog života. Posao, brak, obitelj – sve po pe esu. Knjige su bile tu: na noćnom ormariću, na stoliću u dnevnoj sobi, u torbi – uvijek pri ruci.

Sudbonosni preokret dogodio se prije četiri godine. Napustila sam radno aktivnu populaciju. Dani su bili dugi, a knjižnica predobro opremljena da bi bila zanemarena. Počela sam mahnito čitati, vukući po devet knjiga svaki mjesec iz knjižnice. Sve su bile pročitane daleko prije roka za povrat. Jednoga dana javila se ideja za pisanjem osvrta i tog 10.05.2016. godine pokrenuta je Facebook stranica Sovin kutak. Ostalo je povijest 🙂

U međuvremenu su se tu ušuljali i neki natječaji za kratku priču, jedan dovršeni i dva započeta romana i pregršt knjižnih druženja, novih poznanstava, prijateljstava i poslovnih suradnji. Knjige čitam kao i prije, priče pišem kao i prije, ali pojavili su se se i neki novi momenti koji moj život okreću u novom smjeru – onome koji mi je suđen i prema kojemu me je život godinama navigirao suptilnim znakovima, ali ja ga nisam slušala. Ne možete pobijediti u borbi sa sudbinom, jer sve se događa s razlogom 🙂

Nadam se da ćemo se još dugo družiti u ovom malom kutku svemira i voljeti knjige onako kako one to zaslužuju ❤

Sve vas grli vaša Sova – Andrea

 

20190107_143027-1-01

P.S. Da, police su mi iskrivljene pod težinom knjiga – radim na tome 😉

Eimear McBride – Manji smo boemi

prevela: Anda Bukvić Pažin

izdavač: Fraktura

 

To je ta. To je knjiga koja je izazvala podijeljena, najčešće negativna mišljenja otkako je izašla.

Moja ju je prijateljica iz djetinjstva kupila na osnovu recenzije jedne blogerice. Iako je u recenziji pisalo da knjiga nije baš za svačiji ukus, ona se odvažila. Nije ju mogla čitati. Nije niti njezina sestra, koja je studirala stranu književnost (ne irsku, ali nije važno). Onda ju je posudila jedna od mojih najstarijih prijateljica, profesorica engleskog jezika. Ona ju je pročitala i oduševljena je. Kako meni svaki vrag ne da mira, odlučila sam ju i ja pokušati pročitati, tako da je taj neslavni primjerak došao do svoje četvrte čitačice.

Spoiler: rezultat je 2:2 🙂

Priča prati jednu turbulentnu ljubavnu vezu između osamnaestogodišnje studentice glume, koja je iz Irske došla u London na studij, i tridesetosmogodišnjeg glumca, koji još uvijek traži svoje mjesto u svijetu. Njihov odnos onima moje generacije izgledat će poput nečega što je “ispalo” iz Jerry Springer Showa. Love-hate odnos ovo dvoje podiglo je na jednu novu razinu.

No, sama priča i sama veza ne bi bili toliko turbulentni da nije njihovih pozadinskih priča, trauma iz djetinjstva i nezdravih odnosa prilikom odrastanja, pa i (u slučaju dotičnog) u odrasloj dobi. Radnja smještena u jednu akademsku godinu sredinom devedesetih, posezati će za prošlošću duboko u osamdesete i sedamdesete godine dvadesetog stoljeća.

Duboko ranjene individue, sa teškim i bolesnim traumama iz djetinjstva, u svojoj će boli kroz ljubav pronaći zajednički jezik i premostiti razliku u godinama. No, stvari nisu tako jednostavne, kada naučeno ponašanje preuzme kontrolu i oštećeni dio krene sustavno povređivati voljenu osobu. Uragan situacija, emocija i riječi pratit će dvoje glavnih likova (čija imena saznajemo tek pod kraj knjige) na putu prema iscjeljenju i normalnom životu.

Ako ste došli do ovog retka, jamačno se pitate što ne valja s knjigom. Zasada zvuči prilično čitljivo, možda i više od toga.

Ono što je velika specifičnost knjige jest način na koji je pisana. Rečenice nepovezane, bez početka i kraja, upravni govor stopljen s neupravnim, interpunkcija od koje se vrti u glavi – ukratko, jedna kaotična masa misli na koju se teško koncentrirati u dovoljnoj mjeri da možemo pratiti radnju.

Budući da je moja prijateljica, kojoj se svidjela knjiga, vrlo sličnog ukusa kao ja kada su u pitanju knjige, odlučila sam poslušati njezin savjet i “izdržati” jer nakon pedesetak stranica postane lakše. I bila je u pravu.

Kako nove cipele moramo razgaziti, tako očito postoje i neke knjige na koje se moramo “naviknuti”. Inače nisam pobornik forsiranja čitanja knjiga koje na prvu budu mučenje, no ovoga puta mi je drago da sam ustrajala. Nakon prvotne prilagodbe, niti stil pisanja nije više bio problematičan. Priča je zanimljiva i u nekim se dijelovima lako možemo pronaći u svojoj mladosti. U jako malo njih, doduše, jer životi kakve vode glavni likovi, nisu baš za preporuku 🙂

Veliki je naglasak u priči stavljen na tjelesni dio veze, koji prema kraju knjige pada u drugi plan, što je zapravo realna karakteristika svake veze: počinje tjelesnom privlačnošću kako bi se razvila u nešto dublje. Detalji nespretnosti prvih seksualnih odnosa para koji je krenuo u vezu, nesigurnost onog manje iskusnog, učenje, prepuštanje i uživanje, sve su to detalji u kojima ćemo pronaći djelić svojeg seksualnog sazrijevanja.

No, kada se prošlost glavnih aktera krene odmotavati, krenut će šokantni dijelovi, koji će u nekim trenucima stvarati i mučninu, suze, poriv za zatvaranjem knjige. Koliko emocija prožive glavni likovi, proživi i onaj tko njihovu priču čita. Love-hate odnos između nesvakidašnjeg para prenosi se i na čitatelja.

Unatoč već spomenutom kaotičnom načinu pisanja (koji se, usput budi rečeno, prema kraju knjige ublažava, ili je to samo subjektivni dojam uslijed onog navikavanja), postoji nešto poetično, boemsko u ovoj knjizi. Na trenutke sam imala osjećaj da čitam nešto iz romantičnih godina s kraja osamnaestog na prijelaz u devetnaesto stoljeće… poput Patnji mladog Werthera u opisima ljubavi, samo na modernijim drogama 🙂 Teško mi je opisati što je to točno što mi se svidjelo u knjizi, budući joj je puno lakše naći zamjerke, naročito u stilu i šokantnim dijelovima, ali svidjelo mi se čitati ju. Svidjela mi se priča, svidjela mi se oštećenost likova koju su s toliko žara željeli “popraviti” zbog ljubavi, svidjela mi se ta neka idealizirana, boemska ljubav, koja je u svojoj savršenosti prepuna glupih i teških grešaka, ali opet od nje se ne odustaje. I, iskreno, mislim da priča ne bi imala ni blizu toliku jačinu da se radilo o likovima s manjom razlikom u godinama. Zrelost jedne osamnaestogodišnje djevojke i tridesetosmogodišnjeg muškarca, toliko su usporedive da je jednostavno logično da kreću na put samospoznaje i sazrijevanja zajedno.

Za kraj, mali disclaimer: iako se knjiga meni dovoljno svidjela da joj udijelim maksimalnu ocjenu na Goodreadsu, ne odgovaram za moguće primjedbe ukoliko vama ne bude po ukusu 🙂 Knjiga je vrlo neobična i vrlo kaotična, ali u suštini pripovjedački bogata i emotivna, no kako se ja nikako ne bih mogla priviknuti na cipele broj premale, tako vjerujem da postoje čitatelji koji, unatoč trudu i ustrajnosti, jednostavno neće moći “ufurati se” u ovu knjigu. I to je više nego u redu. To ne znači da ste nedovoljno inteligentni za nju, kako je rekla moja draga Alis (kojoj također knjiga nije sjela), to samo znači da ona nije dovoljno dobra za vas i da trebate krenuti dalje. U knjigama trebamo uživati, a ne mučiti se čitajući ih – toga nam je dosta bilo u školi s lektirom 😉

Ukoliko se ipak odlučite na čitanje ove knjige, voljela bih čuti vaša mišljenja bez obzira jeste li ju dovršili, ili odustali nakon par stranica.

20190103_084354-1-01
*držač za knjige sa slike, koji je izrađen u suradnji časopisa Bravacasa i mladih dizajnerica iza brenda Deez Produkt, možete pronaći u knjižarama Znanja