Maya Angelou – Mama, ja i mama

prevela: Martina Baričević

izdavač: Iris Illyrica

 

U posljednjoj od svojih sedam autobiografskih knjiga, napisanoj godinu dana prije smrti, Maya Angelou otvorila je srce i dušu i na papir istresla sve osjećaje koji su ju prožimali cijeloga života kada je u pitanju bila njezina majka.

“Često su me znali pitati kako sam uspjela postati osobom kakva sam danas. Kako sam ja, rođena kao crnkinja u zemlji bijelaca, kao siromašna u društvu u kojem se bogatstvo štuje ili ga se želi posjedovati pod svaku cijenu, kao žena ondje gdje se samo veliki brodovi i neki strojevi opisuju uporabom ženske zamjenice u pozitivnom smislu – kako sam uspjela postati Maya Angelou?”

Rođena kao Maya Johnson 1928. godine, u dobi od samo tri godine, skupa s dvije godine starijim bratom, poslana je baki, očevoj majci Annie Henderson, koja ih je trebala odgajati. Roditelji su se rastali i nijedno nije htjelo preuzeti odgovornost i brigu o dvoje malene djece.

Sa sedam godina Maya je silovana.

Kada joj je bilo trinaest godina, baka je odlučila da je vrijeme da se vrati majci. Majka Annie, kako je Maya zvala svoju baku, bila je čvrsta u odluci da prepusti Mayin odgoj njezinoj pravoj majci. Mjesec dana kasnije za njom je stigao i Bailey, Mayin brat.

Život s majkom, koju se nikako nije mogla prisiliti zvati majkom pa se odlučila za prikladniju titulu Dama, nimalo nije bio sličan onome što očekujete od života crnačke obitelji na američkom Jugu četrdesetih godina dvadesetog stoljeća. Vivian Baxter nije bila tipična mama. Nije bila niti tipična crnkinja. Upravo zbog toga Maya je postala ženom kakvu pamtimo.

Ekstreman odnos ljubavi i mržnje, gotovo filmskom akcijom nabijena priča, ispričana s neočekivane distance, toliko činjenično i donekle lišeno svih emocija, samo su neke od karakteristika Mayine priče koja ju izdvaja od svih drugih.

Silovana kao dijete, tretirana od strane majke kao svojevrstan pokus, no s vrlo izraženom, iako neobičnom ljubavlju, Maya je prema svim parametrima prebrzo odrasla. Još za vrijeme srednje škole radila je kao kondukterka u tramvaju, kasnije je plesala u striptiz klubu, potom pjevala poznatu calypso glazbu, da bi se s vremenom prometnula u scenaristicu, pjesnikinju i simbol snažne žene kakvu pamtimo s kraja njezinog bogatog života.

Sa sedamnaest godina i sama je postala majkom, nakon posve neupečatljive noći s nasumičnim udvaračem, koji nije htio priznati da je dijete njegovo. Od prvog trenutka, majka je bila uz nju, a sama Maya, unatoč godinama, bila je odgovorna i privržena majka, kakvu ona sama nije imala u prvim godinama života.

Ljubav kojom ju je majka obasipala nije bila ona sladunjava, mazna ljubav. Bila je to čvrsta, pouzdana ljubav. Vivian Baxter znala je kada je potrebno naučiti lekciju na teži način, a kada treba biti bezrezervna podrška. Također, znala je i kada treba stvari uzeti u svoje ruke, a to je ono po čemu je Vivian bila na sasvim suprotnom polu od ostalih majki.

Iako tek djelić cjelovite priče o životu Maye Angelou, knjiga Mama, ja i mama prepuna je dogodovština, akcije i intenzivnih međuljudskih odnosa i uvjerena sam kako bi se od nje mogao napraviti prilično dobar akcijski film. No, sam stil pisanja ne slaže se sa sadržajem. Maya je svoju priču očito pisala iz jedne poprilične vremenske distance (knjiga je napisana 2013. godine), u kojoj je imala vremena procesuirati svoje odrastanje, u kojoj je njezin odnos s majkom dobio najljepši mogući epilog i u kojoj je hladne glave, potpuno činjenično mogla opisati možda najteže godine svog života. Netko bi taj nedostatak emocija mogao smatrati negativnom stranom, no meni on predstavlja još jedan dokaz snage koju je Maya Angelou nosila u sebi. Detalji kojih se u godinama koje je nosila za vrijeme pisanja ove knjige tako jasno sjećala, zapanjujući su. Baš kao što je i sam odnos Maye i Vivian.

Čudna, intenzivna, distancirana – pridjevi su kojima možemo opisati ovu priču, no svakako onaj jedini koji sve sažima u jednu riječ, zaslužuje da ga posebno naglasimo – Mama, ja i mama NEVJEROJATNA je priča o jednoj i stasom i osobnošću velikoj ženi koja je svojim postojanjem uvelike utjecala na položaj crnaca u Americi i ženi koja je ovu prvu naučila kako da to postigne.

 

20181127_121456-1-01

Julijana Matanović – I na početku i na kraju bijaše kava

ilustrirao: Marko Jovanovac

izdavač: Mozaik knjiga

 

Inspirativna knjižica o kojoj vam danas pišem prvi put je objavljena prije četiri godine. Uoči ovogodišnjeg Interlibera doživjela je svoje šesto izdanje. Moram priznati da je ovo izdanje vizualno najljepše do sada, barem meni. Naslovnica koja prekrasno zaokružuje bit knjige te ilustracije koje prate priče djelo su Marka Jovanovca. Ako spadate u skupinu ljudi koji sude knjigu prema koricama, ovoga puta učinite to bez ikakve grižnje savjesti, jer koliko je divna izvana, toliko je pa i još malo ljepša iznutra.

Kolokvij o kavi, kako ga naziva sama autorica, sve je samo ne samo jedna u nizu knjiga o kavi. Iako kava zauzima centralno mjesto u svakoj od priča, ona nipošto nije ono što ćete ponijeti sa sobom nakon čitanja. Iako, miris kave opisan na stranicama knjige mogao bi vam se nehotice pojaviti u nosnicama, ničim izazvan.

Možda se neće činiti tako ispočetka, ali knjiga ima svoju putanju. Priče, koje su naoko nepovezane, kreću od djetinjstva, preko mladosti pa sve do zrelih godina. Sve ih u cjelinu spaja onaj nostalgični miris prave, domaće, turske kave.

Kava o kojoj nam Julijana pripovijeda s tolikom strašću jest upravo ta prava, bosanska, gusta, mirisna kava, no ona je miljama daleko od običnog napitka kojim razbuđujemo uspavani organizam i pripremamo ga na dnevne izazove. Kava je ovdje institucija. Obred. Smisao. Život.

Proputovala sam svega nekoliko stranih država u svojem životu, o nekoliko desetaka njih sam čitala, no mislim da neću puno pogriješiti ako ustvrdim da nigdje na svijetu čin ispijanja kave nema toliki utjecaj kao što ga ima u zemljama bivše Jugoslavije. Dok je drugima kava isključivo sredstvo za razbuđivanje mozga i piju ju otprilike onako kako mi pijemo lijekove – ubaci u usta, progutaj i gotovo – kod nas pijenje kave najmanje ima veze sa samom kavom. Kod nas, kava je pokretač – ne samo moždanih stanica, nego razgovora, društvenog života, poslovnih pregovora, ljubavnih veza – ali i vodič kroz život, opravdanje, izgovor, spas.

U pripovjetkama koje sve za kulisu imaju kavu, autorica nas vodi kroz svoj prvi susret s kavom i osobama koje su obilježile taj susret, ali i prve godine njezinog djetinjstva. Uz kavu upoznavala je nove prijatelje, rješavala goruće probleme, zaljubljivala se, odljubljivala, pisala, čitala i preživljavala teške trenutke.

Teško mi je vjerno prenijeti koliko puta je Julijana u sridu pogodila osjećaje koje povezujemo s pozivima na kavu, s obvezom koju osjećamo kada smo pozvani na kavu – to je vjerojatno taj, samo njoj svojstven, dar pripovijedanja koji zagrabi u dušu čitatelja, u njegovo djetinjstvo, u njegovu prošlost i na površinu izvuče nostalgiju koju je teško poslije ponovno vratiti u prašnjave zakutke sjećanja.

Svi smo mi proživjeli i doživjeli barem djelić svega o čemu je autorica pisala u svojim knjigama, a ako i nismo lako ćemo se poistovijetiti jer to nam ona čini – uvuče nas u svoje pripovijedanje da, prije nego toga postanemo svjesni, osjećamo da živimo priču, unatoč činjenici da nam nikada ne otkriva sve – poetičnim pletenjem rečenica daje nam natruhe nekih osjećaja, ljudi, događaja i ostavlja nas da se pitamo što se dogodilo kasnije, kako je završilo, o kome je riječ…

Magičnim pripovijedanjem o svakodnevnim događajima, Julijana Matanović osvojila je srca svih čitatelja i upravo zato je najbolja hrvatska spisateljica. Pomela je i mušku konkurenciju, ako mene pitate.

U njezinim rečenicama VIDITE hrđu na šišu za pečenje kave, ČUJETE zveckanje starinskih porculanskih šalica i OSJETITE MIRIS svježe skuhane kave.

Na samom kraju knjige, još jedna poslastica, u malo drugačijem tonu – u zaključnoj riječi, autorica se osvrnula na prve ikad zapise o uzgoju i konzumaciji kave, na razne manifestacije povezane s kavom, općenito na kulturu kave u nas i u svijetu, ali i na zanimljive crtice iz dnevnih vijesti koje, začudo, imaju poveznicu u kavi.

I na početku i na kraju bijaše kava inspirativna je i zabavna knjižica kojoj ćete se poželjeti vratiti s vremena na vrijeme. Možda zbog nekog zgodnog citata, možda zbog ideje za razgovor, možda zbog čiste nostalgije ili samo zbog mirisa kave koji se širi iz svake priče. A možda ćete, baš poput mene, poželjeti popiti kavu s Julijanom. Ako niste te sreće da sjednete preko puta nje i gledate ju u oči na toj kavi, skuhajte jednu šutkušu, otvorite knjigu i uživajte u najboljoj mogućoj alternativi.

 

20181128_094939-1-01

Liz Pichon _ Tom Gates: Ekstra slasne poslastice (ili ne) + Totalno zabavan školski dnevnik

prevela: Petra Matić

izdavač: Školska knjiga

 

Kada je riječ o serijalima od puno nastavaka, teško je napisati nešto što već nije napisano. To jednako vrijedi i za recenziju, ali i za samu knjigu. Liz Pichon to je uspjelo, a meni – recite mi na kraju recenzije 🙂

U najnovijoj avanturi, Toma i ekipu zadesilo je nešto o čemu smo svi potajno sanjali kad smo bili djeca – snježni dan! Dan kada je zbog snijega škola zatvorena. Meni se to dogodilo jednom u životu, u srednjoj školi. Ah, kakav divan osjećaj 🙂

No, Tomu i njegovoj obitelji snježni dan nije baš bio toliko super. Na vrata im je banuo stric Kevin sa svojom obitelji. Pozvali su se u goste jer se njima pokvarilo grijanje. U kuću do Toma uselila se nova obitelj i njihova kćer ne izgleda nimalo dobrodušno. Za fenomenalnu priču u jednadžbu dodajte i pedesetu obljetnicu braka Tomovih bake i djeda. A tu je i vječno namrgođena Delia.

Navikli smo već da Tomu nekako ništa ne ide od ruke pa će tako biti i klasično sa domaćim zadaćama, nesretnim Marcusom i ostatkom ekipe iz Tomove škole. No, kako to obično biva, sve će se nekako srediti samo od sebe i Tom će na kraju dobiti ono oko čega se na prvim stranicama svojski odlučio potruditi. O čemu se točno radi, najbolje će vam objasniti on sam 😉

 

20181122_101309-1-1-01.jpeg

 

U pratnji nove pustolovine Toma Gatesa, na ovogodišnji Interliber stigla i je i zabavna knjiga Totalno zabavan školski dnevnik. Uz nekolicinu anegdota iz Tomovog života koje nisu opisane u prethodnim knjigama, ali se neke od njih referiraju na događaje iz prethodnih nastavaka, pronaći ćete pregršt zabavnih zadataka, mozgalica, spajalica i društvenih igara, jedan recept te nezaobilazne crtkarije. Zabava za hladne snježne dane kada nema škole je zagarantirana 🙂

 

 

 

 

Serijal o dječaku Tomu Gatesu i njegovim dogodovštinama u školskim klupama i izvan njih osvojio me od prvog slova. Ili bolje reći od prve crtkarije. Za one koji do sada nisu imali prilike upoznati se s neobičnim dječakom – Tom Gates jako voli crtkati tako da su njegove priče ponekad upotpunjene, a ponekad čak i ispričane crtkarijama. Govorim iz osobnog iskustva kada kažem da nema djeteta kojemu to neće biti zabavno. Za Tomom Gatesom uredno se poseže prije lektire, ali nemojte reći svojim klincima da sam to rekla 😉 Predstoje nam zimski praznici pa bez grižnje savjesti možete svojim mališanima pod bor zapakirati novu pustolovinu Toma Gatesa i vjerujte mi bit će na obostrano zadovoljstvo.

Tisja Kljaković Braić – Oni

izdavač: Fraktura

 

Vjerujem da danas više ne postoji nitko tko nije čuo za Tisju i njezine fenomenalne karikature. Nešto što je krenulo kao hobi na društvenim mrežama, zaludjelo je cijelu Hrvatsku.

Karikature bračnog para neodređenih godina u svakodnevnim situacijama, popraćene kratkim, ali sasvim jasnim replikama na dalmatinskom dijalektu, oborile su s nogu i domaće izdavače. Tisja je fenomen. Svatko od nas pronašao se barem u deset od stotinjak karikatura koje su obuhvaćene u zbirci Oni. Neovisno o tome što karikature posjeduju onaj tipični dalmatinski humor, njihova poruka nije ograničena samo na Dalmaciju.

 

20181122_102757-1-01.jpeg

 

Muško-ženski odnos koji opisuju njezine karikature, s druge strane, malo je tipičniji za mediteransko podneblje, iako vjerujem da i mi s kontinenta nismo daleko od toga. Ona je glava kuće, sve ima pod kontrolom, vječito je ljuta na Njega jer je nesposoban i uvijek će radije sama obaviti posao jer to radi bolje. On je smotani, podložni muškarac, prepun mana i prilično nesvjestan života oko sebe, sklon kupnji krivih stvari, ali svejedno ga Ona ne bi mijenjala ni za što.

 

20181122_140214-01.jpeg

 

Kada vam zatreba malo humora, uz jutarnju kavu umjesto novina, da se podsjetite kako izgleda jedan pravi, stvarni brak, sa svim svojim manama, posegnite za ovom predivnom zbirkom životnih situacija u kojima smo se svi zatekli, ali im se svejedno možemo onako od srca nasmijati.

 

20181122_140023-01

 

Tisja nam je zbirkom Oni pružila nešto novo, ali i postavila visoka očekivanja, koja će – sigurna sam – ispuniti u svojoj sljedećoj zbirci 😉

 

20181122_140604-01

Maja Šimleša – Suli u avanturi putovanje

ilustrirao: Sven Nemet

izdavač: Profil

 

U drugoj avanturi simpatične žirafe Suli, našu junakinju čeka jedno posebno putovanje.

 

20181122_101116-1-01

Život u savani prava je idila za našu žirafu Suli. Konačno ima svoje prijatelje i život ne bi mogao biti ljepši. No, kada primi neobično pismo u kojem ju se poziva na putovanje života, Suli neće moći odoljeti.

20181122_135142-01

 

Nakon pomnog razmišljanja kojim prijevoznim sredstvom da se uputi u tu avanturu, jedan će umišljeni krokodil donijeti rješenje njezinog problema. Njegovim će zarakoplovom krenuti na putovanje.

Naravno da ništa nije jednostavno kad je Suli u pitanju pa će tako odmah po polijetanju Suli izgubiti pismo u kojemu su upute kako do odredišta stići te će kroz fragmente koje je zapamtila pokušati pronaći put.

Ne treba niti napominjati kako su Suli i njezin zubati prijatelj Grom nekoliko puta zalutali prije nego su konačno stigli u zemlju koja ih je željno čekala. Preko hladnog Helsinkija, blještavog Pariza i vesele Venecije, neustrašivi duo konačno će stići na cilj. Gdje ih to željno iščekuju, već znate i sami, a kako je tamo stigla provjerite u Sulinoj novoj avanturi 🙂

Serijal Suli u avanturi od samog početka me je osvojio. Priče pisane u simpatičnoj rimi koje obuhvaćaju mališanima i bliske i zanimljive teme, a sve to popraćeno prekrasnim ilustracijama, slikovnice o upornoj i neustrašivoj, ali pomalo smotanoj žirafi Suli prekrasan su dodatak policama vaših najmlađih i vjerujte mi kad vam kažem da će biti i najčitanije 🙂

Majo, s nestrpljenjem čekamo slijedeću avanturu naše drage Suli ❤

Do tada, ako vas zanima kako se Suli snašla u svojoj prvoj avanturi, provjerite u recenziji za Suli u avanturi prijateljstvo 🙂

Maroje Mihovilović- Kolači moje omame Vilme

izdavač: Profil

 

Moram priznati da, po izlasku ove knjige, nisam bila pretjerano zainteresirana za nju. Mislila sam da je to još jedna u nizu kuharica. I to s receptima za kolače, ni više ni manje – upravo ono što trebam izbjegavati u širokom luku. No, činjenica da se radi o tradicionalnim kolačima i nekoliko riječi ohrabrenja od mojih prijateljica promijenilo mi je mišljenje. Sada mi je drago da je tako.

Kolači moje omame Vilme svojevrsni je hommage obiteljskoj povijesti Maroja Mihovilovića, napose njegovoj baki s majčine strane, Vilmi Vukelić, koja je s njim živjela u obiteljskom stanu u Zagrebu nakon što se rastala od svog muža. Baka Vilma je nakon svoje smrti 1956. godine ostavila zavidan opus zapisa i recepata koje je autor odlučio objediniti, rekonstruirati i objaviti njoj u čast.

Uz pomoć Ane Grgić, izvršne šefice kuhinje Hotela Esplanade u Zagrebu, uspješno je rekonstruirano trideset i pet klasičnih recepata za slastice bake Vilme koji sežu u davne austro-ugarske dane. Jednostavni recepti poput onih za biskupski kruh, vanilin kiflice ili išler kolačice, ali i malo zahtjevniji recepti za torte kao što je Pischinger torta zaslužili su svoje mjesto u ovom ukoričenom naslijeđu jedne tradicijom bogate obitelji. Većina nas odrasla je uz relativno slične inačice istih kolača pa je nostalgičan povratak u djetinjstvo zagarantiran.

No, unatoč mojem prvotnom instinktu, ovo zaista nije samo još jedna knjiga recepata. Otprilike trećinu knjige zauzima povjest obitelji Vilme Vukelić – od dolaska njezinog djeda iz Mohacsa u Osijek pa sve do njezinog dolaska u Zagreb naskon razvoda od supruga. Bogata povijest obitelji koja je promijenila gospodarsku sliku Osijeka na prijelazu devetnaestog u dvadeseto stoljeće, iznimno snažan karakter mlade djevojke neuobičajen za ono doba, život kroz dva svjetska rata koji su veliku obitelj rasuli diljem svijeta zaokupili su me mnogo više nego sami recepti, moram priznati.

Kolači moje omame Vilme priča je jedne žene o kolačima i vremenu u kojem je živjela, jedna predivna povijesno-gastronomska razglednica koju je vrijedno imati. Dodatnu vrijednost samom djelu daje činjenica da su svi recepti, kao i svi povijesni zapisi, napisani dvojezično – na hrvatskom i na engleskom jeziku.

Za kraj, moram podijeliti s vama nešto što sam saznala na samom kraju knjige i zbog toga me malo sram. Naime, riječ je o prethodno objavljenoj knjizi Maroja Mihovilovića pod nazivom Mi, djeca Solferina. Priča je to upravo o njegovoj obitelji, u mnogo opsežnijem obliku. Nakon ovog kratkog uvida u povijest obiteljiMiskolczy-Vukelić, jedva čekam pročitati cijelu priču u Mi, djeca Solferina.

 

20181122_101459-1-01.jpeg

Tina Primorac – Večeras u book caffeu

izdavač: vlastita naklada autorice

 

Roman Večeras u book caffeu prvi put sam čitala prije nešto manje od godinu dana, kada je bio u radnoj verziji. Prije pisanja ove recenzije, pročitala sam ga ponovno i doživjela u sasvim drugoj dimenziji.

Već i ptice na grani znaju moje mišljenje o talentu Tine Primorac kada je riječ o pisanju romana. Prva dva nastavka fantasy serijala Velika tajna Pona (Spoznaja i Prilika) oborili su me s nogu.

Večeras u book caffeu nešto je potpuno drugačije. Ljubavno-životna drama u kojoj nema gubitka dragocjenog vremena, stranica niti riječi. U prepoznatiljvoj dinamičnoj priči upoznajemo Ines i Ivana na najneuobičajeniji način – Ines nehotice opali Ivana u glavu teškim fasciklom. Njihovo upoznavanje obiluje humorom, njihov odnos obiluje humorom, no pozadina priče nije nimalo smiješna.

Ines se izgubila. Umrla je i sada traži svoje uskrsnuće – ne doslovce, naravno. Mlada djevojka zaposlena na radnom mjestu koje ju ne usrećuje, svake se večeri vraća u prazan stan, zdjeli voća koje neumorno trune. U trenutku kada upoznaje Ivana, na samome je dnu, izgubljena za svijet i izgubljena u svijetu.

Ivan je sušta suprotnost. Tek neznatno stariji od Ines, Ivan je sretan – ima vlastiti posao, radi ono što voli i na život gleda kroz ružičaste naočale. Živi u trenutku i upravo iz te njegove neposrednosti rađa se inicijativa za sastanke u book caffeu.

Nisu to neki dubokoumni sastanci. Ines bi se često morala natjerati da uopće ode, samo kako bi sjedila nasuprot Ivanu, dok bi svatko do njih u tišini čitao svoju knjigu. Svejedno, nije ih propuštala. Sve dok Ivan nije propustio jedan.

Njegov ružičast pogled na život imao je tamnu pozadinu, a susreti s Ines bili su njegov bijeg, njegova sreća. Naoko mladić pun života, Ivan se borio s vlastitim demonima.

Ono što je počelo kao vrckava, opuštena ljubavna priča, prerasti će u životnu dramu, u borbu dvoje mladih ljudi s okrutnošću života. Dramatičan preokret koji će vas zateći netom iza polovice knjige, pokazat će Tininu iskonsku prirodu, njezinu potrebu za šokiranjem i dramom. I to kažem u najpozitivnijem mogućem smislu. Ovo nije još jedna ljubavna priča. Ovo je ljubavna priča koju želite pročitati, koju trebate pročitati.

Prema ustaljenom običaju, dijalozi nose priču – to je već postao Tinin zaštitni znak. No, ti su dijalozi opušteni, svakodnevni, osjećat ćete kao da sjedite s Ines i Ivanom u book caffeu i smijat ćete se skupa s njima. Moć koju Tina posjeduje da naoko jednostavnom izmjenom svakodnevnih rečenica ispriča ovako potresnu priču, zaista je jedinstvena. Večeras u book caffeu opčinit će vas i potpuno odstraniti iz stvarnog života na nekoliko sati. Nećete zažaliti ni sekunde.

Provjerite zašto je autorica jedva ispunila sve zahtjeve za kupnjim knjige tijekom proteklog Interlibera. Večeras u book caffeu možete kupiti direktno od autorice putem njezine službene Facebook stranice.

 

 

20181123_103450-1-01.jpeg

David Walliams – Loš tata

ilustrirao: Tony Ross

preveo: Ozren Doležal

izdavač: Mozaik knjiga

 

Ispunila sam obećanje: ozbiljno sam zaronila u potragu za ostalim naslovima iz bogate kolekcije Davida Walliamsa. Prvi je do mene stigao upravo ovaj – njegov najnoviji u hrvatskom prijevodu – pod naslovom Loš tata. No, moram vam priznati, interlibersko haračenje donijelo je na moje police još četiri njegova naslova o kojima više drugom prilikom 😉

 

“Tate nam dolaze u svakojakim oblicima i veličinama.
Ima debelih i onih mršavih, visokih i onih niskih.
Ima ih mladih i onih starih, pametnih i onih glupih.
Ima onih šašavih i onih ozbiljnih, glasnih i onih tihih.
Naravno, ima i dobrih tata. No tu su i loši tate…”

 

Ovo je priča o jednom takvom – lošem tati. Koji zapravo i nije tako loš, kako se na kraju ispostavilo.

Frankov tata bio je zagriženi vozač utrka starih krntija. On i njegova Kraljica bili su na tronu – on je bio Kralj Trkališta, a ona stari, rasklimani Mini. Nije im bilo ravnih. Bili su Frankov ponos i dika. No, nakon kobne nesreće na trkalištu, Frankov je tata Gilbert bio primoran odustati od utrkivanja. Kraljica je završila na auto-otpadu, Frankova mama sa lokalnim lihvarom, a Gilbert i Frank u dugovima. Kako bi otplatio dugove, Gilbert je bio prisiljen sudjelovati u pljački banke, zbog čega je kao žrtveno janje završio u zatvoru. U pustolovini koja će tatu izbaviti iz zatvora, a ukradeni novac vratiti u banku, Franku će se pridružiti dobronamjerni likovi širokog spektra – od dobrodušnog trgovca Raja, preko šašave tetke Flip pa sve do vrlo ekscentrične i zabavne velečasne Judith. Što će sve odlučna ekipa poduzeti da ispravi nepravdu i sredi negativca, saznat ćete na urnebesnim stranicama Lošeg tate.

Prepuna u prethodnom osvrtu spomenutog prenaglašenog humora, priča o Franku i Gilbertu nosi i jednu snažnu socijalnu, ali i emotivnu notu, kao i nekolicinu vrlo važnih pouka za mlade naraštaje danas. Svaka knjiga nosi svoju poantu, no posebno je pohvalno kada je knjiga o kojoj je riječ knjiga za djecu i kada je poanta u pitanju izrazito primjenjiva u vremenu u kojem živimo.

David Walliams ne posustaje. Dok vam ovo pišem, u prodaju su već izašle njegove dvije nove knjige – roman za djecu The Ice Monster i slikovnica Geronimo o malenom pingvinu koji je sanjao da leti – zasada nažalost samo u Engleskoj, no nadamo se da ih uskoro čitamo i kod nas. Do tada, mene čeka nadoknađivanje zaostataka, a vi posegnite za Lošim tatom, jer unutra vas čeka besplatan Mini na dar 😉

20181106_135111-1-01.jpeg

 

Igor Lepčin – Adriatic Ana i otimači Orlandove glave

Izdavač: Opus Gradna

 

Adriatic Ana sasvim je neobična dvanaestogodišnjakinja. Odlična je učenica i vrlo je posvećena svom Instagram profilu. No, umjesto šminke i izlazaka, Anu fascinira hrvatska baština – povijesne građevine, zaboravljeni zanati, vještine i rukotvorine.

Kada Anin sastavak bude izabran da ga ona osobno pročita na otvorenju Dubrovačkih ljetnih igara, mlada junakinja neće niti sanjati kakva pustolovina joj predstoji.

Već po dolasku u Dubrovnik svjedočit će otmici – nekolicina osebujnih lopova, uspjela je skinuti i oteti glavu Orlandovog kipa. Uhvaćena u ozbiljnu igru lovice, s igračima koji su iznimno opasni, Adriatic Ana nehotice će postati ključna osoba u rješavanju misterija neobične krađe.

Prva u serijalu knjiga o mladoj istraživačici Adriatic Ani, potpuno me obuzela. Popraćena autorskim ilustracijama samog Igora Lepčina, knjiga je kombinacija stripa i romana u maniri najmodernijih knjiga za osnovnoškolce u svijetu. Napeta, dinamična priča, popraćena je pregrštom korisnih povijesno-geografskih, ali i kulturnih činjenica vezanih uz Dubrovnik, koje pružaju edukativnu dimenziju zabavnoj pustolovini.

U pauzi između školskih lektira, vaši će klinci uživati u ludim avanturama Adriatic Ane, a vjerujem da ni vi sami nećete ostati imuni.

Nakon adrenalinske potrage za Orlandovom glavom, ne preostaje nam ništa drugo nego čekati novi nastavak kako bi otkrili kamo će slijedeća pustolovina odvesti našu junakinju.

 

20181024_143851-1-01.jpeg

 

Rupi Kaur – Sunce i njeni cvjetovi

Izdavač: Stilus knjiga

 

Recenzija objavljena na Index Rouge 15. lipnja 2018.

 

Nakon planetarno popularne zbirke poetskih zapisa Mlijeko i med, kraljica Instagram poezije vraća se u velikom stilu.

Sunce i njeni cvjetovi druga je po redu zbirka kratkih pjesama mlade indijsko-kanadske pjesnikinje i ilustratorice Rupi Kaur. U njima na svoj poseban i vrlo intiman način, Rupi progovara o temama s kojima nas je već upoznala u prvoj knjizi, ali i o nekim novim momentima.

Kroz pet cjelina koje prate životni ciklus cvijeta – venem, padam, puštam korjenje, rastem i cvatem – vodi nas kroz osjećaje koji ju prožimaju zbog ljubavi, prekida, zlostavljanja. Piše o toksičnim vezama, nesigurnosti, prijevari, osvještavanju gubitka i tuzi, ljepoti i mržnji prema samoj sebi, ali i o izbjeglištvu, privikavanju na strani svijet, smrti, bolesti i snažnim osjećajima prema svojim roditeljima. Kroz pjesme posvećene obitelji, tradiciji i novim počecima u stranom svijetu, dotakla se i teških tema poput stoljetnog ubijanja ženske djece u Indiji. U posljednje dvije cjeline, Rupi će se ipak okrenuti vedrijim temama poput nove ljubavi, novih početaka, osnaživanju položaja žena u društvu s kritičkim komentarima na industriju ljepote koja sustavno uništava sliku koju žene imaju o sebi.

U svega nekoliko riječi, Rupi je u stanju reći mnogo toga, prenijeti najsnažniju emociju, potresti vas duboko pa čak i (provjereno) potjerati vam suze na oči. Dvadesetpetogodišnja umjetnica s punim je pravom proglašena pjesničkim fenomenom jer, unatoč činjenici da njezine pjesme nemaju “pravu” formu koju očekujemo od poezije, svakim stihom, svakom mišlju pronalazi nekoga tko je proživio ili proživljava istu stvar. Iznimno hrabra mlada žena, imigrantica boje kože na koju još uvijek većina svijeta gleda sa zadrškom, usudila se iskoračiti daleko izvan zone komfora i svoje osobno iskustvo, najdublje traume i najiskrenije osjećaje podijeliti sa svijetom. Forma koju je pritom izabrala, ispostavila se najuspješnijom. Rupi je svojim kratkim, ali vrlo rječitim pjesmama, probudila uspavane žene diljem svijeta koje su uvidjele da nisu jedine u svojoj borbi i da se ne trebaju zadovoljiti s manje nego zaslužuju. Zanimljiva “nuspojava” fenomena Rupi Kaur reakcija je muškaraca diljem svijeta koji su, zbog osjećaja koje su u njima izazvale Rupine pjesme, počeli preispitivati svoje postupke i ponašanje prema suprtonom spolu.

Nije pretjerivanje uporno spominjanje riječi fenomen i imena Rupi Kaur u istoj rečenici. Na platformama koje su danas najveći pokazatelj globalnog interesa, mlada autorica broji milijune sljedbenika. Ako ste pročitali Mlijeko i med, zasigurno ćete posegnuti i za ovom knjigom. Ako niste krajnje je vrijeme da upoznate Rupi Kaur i svo blago koje nudi ovom svijetu.

20181103_160732-01-1.jpg