preveo: Ozren Doležal
izdavač: Mozaik knjiga
Tanka je granica između ljubavi i mržnje – barem tako kažu. Koliko je to zapravo istina pokazat će nam Lucy i Josh.
Nakon spasonosnog poslovnog spajanja dviju izdavačkih kuća – izrazito poslovnjačkog i na profit fokusiranog Bexleyja s jedne te vrlo slobodnjačkog, ljubavlju prema knjigama prožetog Gamina s druge strane – kompromisno je odlučeno kako svaka od njih zadržava svog direktora, a svaki od direktora svog pomoćnika. Gaminova direktorica Helen za pomoćnicu ima mladu, posvećenu Lucy, dok gospodin Bexley kao pomoćnika ima odanog i tajnovitog Josha.
Oni koji tvrde da se suprotnosti privlače, zasigurno nisu upoznali Lucy i Josha. Malo je reći da se mrze – napetost među njima može se rezati nožem. Svakodnevno pribjegavaju raznim izmišljenim igrama i podvalama kako bi pokušali naživcirati ono drugo. Iza njih su brojne prijave ljudskim resursima zbog nedoličnog ponašanja u uredu i, da nisu potpuno nezamjenjivi svojim šefovima, vjerojatno bi još davnih dana dobili otkaz.
Kada se u tvrtki otvori natječaj za novu direktorsku poziciju, uz dva kandidata izvana, glavni pretendenti upravo su Lucy i Josh. Mržnji dodajte natjecanje i dobili ste recept za pravu uredsku katastrofu.
No, kada se situacija počne zahuktavati nakon teambuildinga koji će Lucy i Josha dovesti na neistražen teren, polako, ali sigurno krenuti će preko granice mržnje i prema nečemu novome, nečemu čemu se nijedno od njih dvoje nije nadalo.
Kako to obično biva u intenzivnim romanima poput ovog, situacija će brzo eskalirati i dovesti junake pred nemoguć izbor i suočavanje sa samima sobom prije nego budu spremni suočiti se s novim osjećajima. A tu je i cijela priča oko natječaja za novu direktorsku poziciju…
Mlada australska spisateljica Sally Thorne osvojila je svijet svojim prvijencem Igra ljubavi i mržnje. Mnogi čitatelji već su se unaprijed “na neviđeno” predbilježili za njezin novi roman 99 percent mine koji izlazi početkom iduće godine. Jedan od komentara na njezin prvijenac posebno mi je zapeo za oko – jedna je čitateljica napisala da bi Sally Thorne lako mogla postati jedna od onih autorica čije knjige kupuje bez razmišljanja jer zna što može očekivati. Taj i mnoge slične komentare autorica može zahvaliti svom posebnom stilu pisanja u kojemu se spajaju dva naoko nespojiva elementa.
Humor. Okosnica ove ljubavno-mrziteljske priče poveća je doza humora i to onog prave vrste. Pametni i dosjetljivi odgovori na provokacije među likovima podsjetit će nas na one nebrojene situacije kada smo se i sami našli u sličnim situacijama i poželjeli da smo u pravom trenutku imali pravi comeback, a ne tek nekoliko minuta ili čak sati kasnije. Lucy i Josh nemaju tih problema – njihovi odgovori su točno na vrijeme i baš kako treba da izazovu salve smijeha kod čitatelja.
Seks. Ne, ovo nije jedan od onih “ljubavnih” romana. Nema prljavog eksplicitnog seksa, ali ima nešto puno bolje – visoku seksualnu napetost. Zar ste zaista očekivali da između dvoje mladih i slobodnih ljudi u istom uredu može postojati samo i isključivo mržnja? Moram priznati da sam isprva i sama pomislila “evo nam jednog seksića zamaskiranog u lažni humorističan ljubić”. Čak sam bila na rubu da odustanem nakon prvih pedesetak stranica. No, ustrajala sam i shvatila na koju kartu igra dobra stara Sally. Opisivanje maštarija, građenje seksualne napetosti bez prostih i vulgarnih izraza zapravo je umjetnost. Iako će vam ponekad likovi ići na živce sa svom tom napetošću bez akcije, vjerujte mi kad vam kažem da sve ima svoje zašto.
Možda na momente previše idealizirana priča – naročito nama cinicima u dugim brakovima :-p – Igra ljubavi i mržnje pravi je recept za podizanje raspoloženja i prepuštanje nekim davno zaboravljenim maštarijama. Pravi ljubić za prave jesenske dane – opustite se i uživajte: Lucy i Josh pobrinut će se za to.